DANI JAGODASTOG VOĆA 2009

JAVNI POZIV

JUBILARNA XX. PRIVREDNA MANIFESTACIJA

"Dani jagodastog voća BiH"

Čelić, od 29. do 30. svibnja (maja) 2009

SAZNAJ VIŠE...

NOVI VISOKI PREDSTAVNIK ZA BiH

Dosadašnji austrijski veleposlanik u Ljubljani, dr. Valentin Inzko, će u četvrtak 26. ožujka (marta) ove godine od Miroslava Lajčaka preuzeti brigu za Bosnu i Hercegovinu. Dr.Valentin Inzko je koruški Slovenac, rođen 1949 godine u Klagenfurtu u Austriji. Školovao se je na gimnaziji u Klagenfurtu, na univerizitetu u Gracu je studirao pravo te ruski i srbski jezik. Oženjen je slovenkom, mezosopranistkom argentinskog porijekla Bernardom Fink. Karieru diplomata je započeo u Mongoliji i Šrilanki. Radio je i u Beogradu, Sandžaku, Sarajevu, Pragu, New Yorku i Ljubljani. Austrijski veleposlanik u Ljubljani je bio od 2005 godine.

8. OŽUJAK - DAN ŽENA

SVIM DRIJENČANKAMA U DRIJENČI I VAN NJE, SVIM ŽENAMA U BOSNI I HERCEGOVINI I ŠIRE, ISKRENE ČESTITKE ZA 8. OŽUJAK, DAN ŽENA.

.

Sve je započelo u New Yorku kada se 1500 žena tada zaposlenih u tekstilnoj industriji pobunilo na tadašnji režim prema ženama i prosvjedom zatražilo kraće radno vrijeme, veće plaće, pravo glasa i zabranu rada djece. Žene su djelovale pod sloganom "Kruh i ruže", kruh je simbolizirao ekonomsku sigurnost, a ruža poboljšanje kvalitete života. Od kraja 19. stoljeća, žene se bore za svoja prava, no tek u drugoj polovici 20. stoljeća ostvarile su neke svoje ciljeve, kao što je mogućnost boljeg zaposlenja, a time im se i osigurala i ekonomska neovisnost i ulazak u javni život, dok je UN Dan žena počeo slaviti tek 1975. godine. Dan žena je međunarodni praznik žena, koji se praznuje svake godine 8. ožujka (marta). To je dan praznovanja ekonomske, političke i socialne ravnopravnosti i postignuća žena. Ideju za praznik je dala njemačka feministka i socialistka Clara Zetkin, rođena Eissner (1857-1933). Za ravnopravnost žena se je počela boriti 1889 godine. Prijedlog za dan, posvećen svim ženama, dala je na drugoj međunarodnoj konferenciji socialističkih žena 1910 godine. Prvi put su ga slavili 1911 godine u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj i Danskoj, taj put još 19. ožujka (marta). Međunarodni dan žena se 8. ožujka (marta) slavi od 1917 godine. Praznik je postavljen u znak sjećanja na požar u Tvornici Triangle, gdje je 1911 godine u New Yorku izgubilo život preko 140 žena.

DAN NEZAVISNOSTI B i H

SVIMA VAMA KOJI BOSNU I HERCEGOVINU SMATRATE SVOJOM DOMOVINOM...

...NAJSRDAČNIJE ČESTITAM DAN NEZAVISNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE.

USVOJEN PRIJEDLOG TEKSTA HIMNE BiH

Povjerenstvo za izbor teksta himne BiH predstavilo je prijedlog stihova za himnu, koji će biti upućen Vijeću ministara BiH. Predložene riječi rezultat su, kako je istaknuo predsjednik Povjerenstva Hilmo Neimarlija, kreativnog stapanja dvaju tekstova pristiglih na natječaj."Tekst je rezultat autorskog napora dvojice pjesnika, ali i pjesničkog kreativnog angažmana pjesnika koji su članovi Povjerenstva. S velikom radošću mi smo ustanovili, kada smo se usuglasili o ovom rješenje, da su autori tekstova Dušan Šestić, koji je i autor glazbe, i Benjamin Isović", rekao je Neimarlija. Dvojica autora podijelit će nagradu od 30 tisuća konvertibilnih maraka. Prijedlog teksta himne, koji slijedi, na današnjem je predstavljanju otpjevala Dragica Panić Kašanski.

.

Ti si svjetlost duše,

vječne vatre plam,

majko naša zemljo Bosno,

tebi pripadam.

.

Divno plavo nebo,

Hercegovine,

u srcu su tvoje rijeke,

tvoje planine.

.

Ponosna i slavna,

krajina predaka,

živjećeš u srcu našem,

dov'jeka.

.

Pokoljenja tvoja,

kazuju jedno:

mi idemo u budućnost,

zajedno!

.

Izvor: http://www.index.hr/

PETICIJA

JESTE LI I VI ZA JEDINSTVENU I NEPODIJELJENU

BOSNU I HERCEGOVINU

BEZ ENTITETA ?

JESTE LI ZA DRŽAVU

U KOJOJ ĆE SVI NJENI GRAĐANI

BITI KONSTITUIVNI, RAVNOPRAVNI I SLOBODNI

U SVAKOM NJENOM DIJELU?

JESTE LI ZA PONIŠTENJE REZULTATA

KRVAVOG RATA I GENOCIDA?

..

POTPIŠITE PETICIJU

ZAMOLBA

Danas na Božić, na adresu administratora stigla je e-mail poruka sa zamolbom koju objavljujem u cijelosti:
.
Pozdrav Drijenči !
Zovem se Vahidin Selimović i iz Gradačca sam. Do pred sami rat išao sam zajedno sa Tomićima; Mladanom, Matijom, Ljubom i njenom sestrom, čini mi se da se zove Božica u srednju školu u Tuzli. Volio bih da uspostavim bilo kakav kontakt sa nekim od njih. Ako mi možete pomoći bio bih zahvalan. vahidin74@gmail.com
.
Molim gore navedena lica da se jave gospodinu Vahidinu. Sve one koji ih poznaju, molim da ih upozore na ovu obavijest i tako pomognu gospodinu Vahidinu da pronađe svoje prijatelje. Sudbina razdvaja ljude a Božić ih ponovo spaja. Administrator

VIC - ŠALA

Otišli k Bogu Crnogorac, Albanac sa Kosova te Dane Čanaković iz Republike Srpske, svaki sa po jednim pitanjem.

Crnogorac prvi uđe i upita Boga, kada će Crnogorci dobiti svoju državu?
Bog mu reče; sinko idi, pokorno i strpljivo se moli i posti i dobit ćete svoju državu.

Uđe Albanac sa Kosova pa upita Boga, kada će Kosovo postati neodvisna država?
Bog mu odgovori; o tome sinko odlučuju bogovi na zemlji, ali ti ćeš sinko još svakako i dočekati neodvisno Kosovo kao državu.

Treći uđe Dane Čanaković iz Republike Srpske i sav uzrujan upita Boga, kad će se Republika Srpska odvojiti od BiH i pripojiti Srbiji?
Bog se uhavti za glavu i reče; to ni ti ni ja sinko nikada nećemo dočekati !

TADIĆ OČEKUJE HRVATSKU ISPRIKU

Skoro ostadoh bez komentara a prosto nemogu da prešutim. Pa gospodine Tadiću, predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić se je već davno ispričao svima koji su bili žrtve i nad kojima su bili počinjeni zločini u ime hrvatske države. To je učinjeno za vrijeme dok je Svetozar Marović bio predsjednik takozvane SRJ. Vi il' imate problem sa pamćenjem ili to radite namjerno zbog Vaših birača ili ste zlonamjeran. Zbog toga je predsjednik Mesić bio oštro kritikovan od strane tadašnje hrvatske opozicije, političkih čelnika i braniteljskih udruga Hrvatske. Ta isprika se odnosila samo na pojedince a nikako na državu Srbiju. Pa nemislite valjda gospodine Tadiću, da će se ikada itko ispričati državi Srbiji za to što je bila agrsor nad Republikom Hrvatskom. To bi bilo isto kao kada bi se države koje su bile napadnute od nacističke Njemačke ispričale Hitleru. Hrvatski narod vam tu brutalnu i nezapamćenu agresiju nikada neće zaboraviti. Šta, jel bi trebalo, da vam se Republika Hrvatska ispriča za srušeni Vukovar i Ovčaru, bombardiranje Dubrovnika i još mnogih drugih hrvatskih sela i gradova. Kako je sve krenulo, možda će te i od Bosne i Hercegovine tražiti izvinjenje za razaranje te novonastale države, vaše logore u njoj i širom Srbije, za granatiranje Tuzle i genocid u Srebrenici koji su počini zločinci iz redova srpskog naroda. Vaša isprika se nemože temeljiti niti uvjetovati reciprcitetom nego samo realnim činjenicama.

ZAPALIMO SVIJEĆE

Kao što i piše na teletekstu hrvatske televizije, danas se u Hrvatskoj kao i srcima svih Hrvata, također i svih humanih i dobronamjernih ljudi obilježava 17 godišnjica pada Vukovarskog naselja Lužci. Zapalimo svijeće u znak sjećanja na taj tužni dan a za sve žrtve tog stravičnog i nezapamćenog događaja.

Ovako izgleda jedan nekada prelijep grad kada ga "oslobode" takozvani pijani "srpski oslobodioci", zadojeni mržnjom prema slobodoljubivom narodu i stanovnicima jednog grada. Grad je pretvoren u grad straha i zebnje, duhova, mačaka i pasa lutalica, grad patnje, smrti, krvi i kostiju nedužnih ljudi. Ovo se nezaboravlja!

A sad vidi oslobodioca i vidi junaka. Naoružanih do zubi, puškama, mitraljezima, bombama, četničkim kamama i mržnjom prema svemu što je Hrvatsko. Vidi četiri monstruma na jednoga nemoćnog, prezeblog i izgladnjelog starca sa štapom u ruci.

Vukovarci se vraćaju u svoj porušeni i spaljeni grad. Spaljen, srušen, sravnan sa zemljom ali ipak njihov. Grad iz kojega su četnički zlikovci napravili Hirošimu.

ZARADA

Želite na legalan način zaraditi čitanjem reklama sa interneta i u to želite uključiti svoje znance i prijatelje? Kliknite na baner i saznajte više.

TUŽNA OBLJETNICA

Sljedećeg mjeseca, 10. listopada (oktobra) navršit će se 32 godine od tragične smrti pjevačice Bosanskog sevdaha i novokomponovane narodne glasbe, Silvane Armenulić. Silvana je rođena 18. svibnja (maja) 1939 godine u Doboju pod imenom i prezimenom Zilha Bajraktarević. Tragično je preminula u prometnoj nesreći 10. oktobra (listopada) 1976 godine u 37 godini života, kod mjesta Kolari na autoputu Beograd - Niš. Da je Silvana sada živa imala bi 69 godina.

Silvana će ostati za uvijek zapamćena po inerpretaciji Bosanskog sevdaha, po tuđem imenu i muževom prezimenu. Možemo samo nagađati zašto je Zilha postala Silvana.

Zilha Bajraktarević postala je Silvana zato što je to - htjela. Izabrala je takozvano umjetničko ime (da se to ne radi, Edo Maajka bi bio samo Edin Osmić), živjela i umrla s njim. Prezime je, je li, muževljevo: Radmilo Armenulić, inženjer iz fine kuće, teniser koji je u Jugoslaviji promijenio shvatanje tog sporta, u Zilhu se zaljubio u kafani. Bilo je to dok, kako starogradska pjesma kaže, Beograd bješe čaršija, s Filmskim gradom i u njemu restoranom u kojem je pred stalnim i nestalnim gostima - među prvima je, recimo, bio Danilo Kiš - pjevala Zilha Bajraktarević.

Možemo samo nagađati jesu li teniska zvijezda i pjevačica i glumica (pet filmskih uloga!) bili narodima i narodnostima SFRJ ono štu danas svijetu Victoria i David Beckham. Ono što se zna jeste da je njihova ljubav bila velika, a da je, prema usmenim predanjima, Radmilo ranije završio igračku karijeru, ne mogavši preboljeti gubitak supruge. Silvana Armenulić bila je velika pjevačica. Uostalom, tih šezdesetih i sedamdesetih za izlazak pred mikrofon nisu trebale samo velike grudi i još veća volja. Nego talenat i znanje izučeno kod majstora na, najčešće, Radio Beogradu. Ne znači to da Silvana nije imala i fizičke atribute. Dapače. Za njeno poprsje je već pomenuti Jergović kazao da nikada i nigdje ne izlazi iz mode: ni u 20. ni u 21. vijeku, niti u Hollywoodu, niti u Sarajevu. Plavokosa žena, sa stavom samouvjerene i pogledom osobe uplašene prebrzim životom, na omotima singlica i long play ploča, ničim, osim možda loše krojenom odjećom, nije odudarala od rimskih i francuskih ljepotica s početka druge polovine posljednjeg stoljeća prošlog milenija.

Treba biti ili gluh ili glup, ili oboje, pa reći da Silvana Armenulić nije božanski pjevala. S malo znanja o muzici i nešto pročitanih knjiga, u njenom se pjevanju može naći svašta važno i veliko. Bilo da izvodi sevdalinke ili prve novokomponovane hitove, drugačije od savremenih po manjku banalnosti u rimi.

S druge strane je nikada ispričana priča o Silvani i Zilhi, o umjetnici stradaloj na skoro identičan način kao nedavno preminuli makedonski superstar Toše Proeski. I ona je poginula u saobraćajnoj nesreći, na autoputu Beograd - Niš. I ona je umrla u pravom snu, dok su njen život sanjali milioni.

Zilha Bajraktarević je imala jamesdeanovsku sudbinu, no nikada nije postala mit. Puno je novinskih tekstova i kafanskih priča o tome je li i kada pjevala u Tuzli, zašto je promijenila ime, da li je Radmilo godinama poslije pio sam i od muke... Još se uvijek koža ježi od njenih interpretacija, ali se sve uvijek završi prešutnom saglasnošću da se sve zna. A ne zna se, zapravo, ništa. Internet čuva podatke o duetu s Arsenom Dedićem ili pokušaju izlaska na grčko tržište, spisak snimljenih filmova i sevdalinki, poneki nostalgični tekst čiji autori ili ljubomorno čuvaju znanje ili vješto kriju neznanje, rečenicom da priču o Zilhi znaju stariji.

Vrijeme za smrt ne postoji i nitko nikada nije umro kasno. Rano ili prerarno jeste. Kao ona. Te, prerane smrti, makar zvučalo morbidno, ostavljaju prostora mašti. Da je preživjela neke dobre i jednu groznu deceniju, kakva bi bila Silvana Armenulić? Da li bi je neki Dragi Šestić spašavao od zaborava i anonimnosti kao Ljiljanu Petrović? Ili bi anonimnost ona sama izabrala, uživajući u lijepim sjećanjima? Da li bi imala snage, kao veliki Safet Isović, odbraniti se od estradnog prostituiranja i nastupa po kafanama, atmosferom sličnijom zoo vrtovima nego socijalnim institucijama za elegantno pijenje i propadanje? Bi li ona rekla da su je u Beogradu prozvali Silvana zbog toga što je bila lijepa kao glumica, a ne zato što se zvala Zilha, ili...? Ili je bolje da neke tajne zauvijek i ostanu takve? Kao priča o Silvani Armenulić.

...

Ford Granada Coupe u kojem je tragično nastradala Silvana Armenulić

...

Prema pisanju ženskog magazina Gracija

SMRT ZA KRVNIKA

Na svome prvome pojavljivanju pred sudom u Haagu, srpski heroj i guslar te ratni zločinac i balkanski koljač Radovan Karadžić je izjavio; ja se smatram državljaninom Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Crne Gore i Srbije. Monstrum je imao smjelosti, da izjavi da je državljan BiH, dakle one iste države koju je četiri godine nemilosrdno palio, granatirao njena sela i gradove te nemilosrdno mučio i ubijao njene građane. Zločinac je također u nabrajnaju izjavio, da je državljan R.S., koja kako znamo nema državljanstvo jer nije država. Taj entitet (četnitet) je dio suverenog teritorija BiH kojega je krvnik pretvorio u kosturnicu i groblje tisuća nevinih žrtava.

Zločinac je također iskazao strah i zebnju, da suđenje neće biti fer i pošteno. U to sam siguran i ja, jer bi bilo pošteno i fer da četničko đubre bude osuđeno na smrt a to se na žalost neće dogoditi.

Richard Holbrooke; Karadžić je zaslužio smrtnu kaznu. Vijest o uhićenju je povijesni događaj nešto najveselije što sam čuo u svom političkom životu. Uhićenje se trebalo dogoditi još prije 13 godina i kao krivca za to smatram zapovjednika NATO-a iz 1996. godine. Oni su ga trebali uhititi istoga trena kad su naše trupe stigle u Sarajevo.

TEŽNJE SRPSKOG NARODA

U posljednje vrijeme, od kada je uhićen srpski ratni zločinac (guslar i duhovni izcjelitelj) Radovan Karadžić, premijer RS Milorad Dodik ima sve veću potrebu pojasniti, da je RS nastala kao vjekovna težnja srpskog naroda u BiH, da ima svoj politički, kulturni i ekonomski prostor, a što je daleko od istine. To bi moglo značiti, da su se uzdrmali temelji te genocidne tvorevine, tzv. Republika Srpska, koja je nastala na krvi, lubanjama, nezapamćenom zločinu i genocidu.
Svi mi koji smo bili rođeni prije ratnih događanja na Balkanu znamo, da je RS bila mračna zamisao »Srpske akademije nauka i umetnosti« te srpskoga vožda Slobodana Miloševića, a uz blagoslov Srpske pravoslavne crkve, da na ruševinama raspale Jugoslavije stvori veliku Srbiju. Ista bi obuhvatala tzv. zapadne srpske zemlje, Republiku Srpsku Krajinu i Republiku Srpsku. Milošević je u biti bio projektant te investitor i pokrovitelj projekta Velika Srbija. Izvođači radova bili su; Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić, Nikola Koljević, Milan Babić, Milan Martić, Vojislav Šešelj, Željko Ražnatović – Arkan i još mnogi, mnogi drugi srpski zločinci.
Dakle ne radi se o nikakvoj težnji srpskoga naroda u BiH nego o zločinačkom naumu koji se u samom nacrtu zvao Velika Srbija a u konačnici se zove Republika Srpska. Premijer Dodik laže srpskoj kao i ostaloj javnosti.

DOŠLA MACA NA VRATANCA

SRPSKA KRVAVA BRATIJA

Američka vlada je za informaciju gdje se nalazi Radovan Karadžić u potjernici objavljenoj na internetu, ponudila 5 milijuna američkih dolara. Srbijanska vlada je također obećala dodatni milujun eura nagrade za svakog tko bi dao informaciju o skrivalištu tog okorjelog ratnog zločinca, balkanskog koljača, odn. srpskog Bin Ladena.
Prema pisanju srbijanskih medija, nagradu za aretaciju je netko svakako već dobio. Još uvijek ostaje zagonetka, tko bi to mogao biti. U Ameriki je inače praksa, da se novac osobi koja je dala željenu informaciju, isplati neposredno. Primatelj se sam može odlučiti, u kojoj državi i valuti će novac preuzeti. Ako sam to želi, može mu se dodijeliti status zaštićenog svjedoka.
Naime vjeruje se, da su Karadžića uhvatili upravo zbog obećane visoke nagrade. Karadžića je izdao netko iz njegfove blizine i već je pokupio novac. Bilo kakobilo, došla maca na vratanca.

HRISTOS VASKRSE - RADUJTE SE NARODI

Vaskršnjeg jutra najsvečanije zabrujaće zvona Istoka i Zapada, jer istoga dana svi pravoslavni hrišćani svijeta proslavljaju Vaskrsenje Hristovo.

Tom prigodom želim svim našim pravoslavnim komšijama u okruženju kao i cijeloj Bosni i Hercegovini pa i šire, čestitati i poželjeti sretan Vaskrs.

Mir vam! Mir tebi Sveta zemljo i Jerusalime! Mir vama na istoku i zapadu! Mir cijelom svijetu! Mir svim pravoslavnim hrišćanima!

HRISTOS VASKRSE ! - VAISTINU VASKRSE !

...

BlogAdmin

REPUBLIKA SRPSKA - GENOCIDNA TVOREVINA

Premijer Vlade Republike Srpske Milorad Dodik je u nekoliko navrata javno izjavio da za njega "zločin" u Srebrenici nije genocid. Također u više navrata Milorad Dodik je rekao, da Republika Srpska nema kapacitet da započne novi rat u Bosni i Hercegovini. Što bi opet moglo značiti, da bi to učinila, da su Sloba i Arkan još živi i da još postoji JNA. A ono što još više pogoršava činjenicu je i to što je Šešelj još u haškom kavezu pa su Dodikovi kapaciti svedeni na nulu.

Da podsjetim: Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu je između ostalog donio pravosnažnu presudu u kojoj masakr u Srebrenici kvalifikuje kao čin genocida.

...

Saznaj više...

BiH SA DVA GLAVNA GRADA

Prema tumačenju činjenica predsjednika vlade Republike Srpske Milorada Dodika, Bosna i Hercegovina ima dva glavna grada. Naravno jedan od njih je Banjaluka.

...

Saznaj više... (Blic)

Saznaj više... (Večernji)

SRETNA NOVA GODINA

SVIM DRIJENČANKAMA I DRIJENČANIMA U DRIJENČI I VAN NJE, SVIM POSJETITELJIMA BLOGA, NEKA JE SRETNA, USPJEŠNA TE ZDRAVLJA I LJUBAVI PUNA NOVA 2008 GODINA.

...

Blogmaster

GORDANA TOMIĆ MISS B i H

.

Najljepša djevojka BiH Gordana Tomić iz Lopara pred put u Kinu na izbor za miss svijeta poručila je, da vjeruje, da će dostojno predstaviti BiH i ispuniti očekivanja svih koji vjeruju u nju.

.

Saznaj više...

DALI STE ZNALI?

Dali ste znali da kroz grad Gračanica teče rijeka Drijenča. Da, da, dobro ste pročitali. Ako ste to znali zašto ste šutjeli. Ako niste znali, sada ćete saznati. Ja neću da šutim i želim svima dati na znanje. Ne, ne radi se o rijeki Drinjači nego o rijeki Drijenči. Šta, ne vjerujete mi? Evo dokaza; posjetite stranicu BISTRO BIH na kojemu je objavljen spisak ribolovnih područja u Bosni i Hercegovini. Dolje na dnu se nalazi spisak rijeka u Tuzlanskom kantonu. Također možete posjetiti i web stranicu GRAČANICA.NET i pročitati članak o ekološkoj ugroženosti rijeke Drijenče, objavljen 20.08.2004 na istoimenoj stranici. I to nije sve, na web stranicama lista AVAZ je 10.07.2005 također objavljen članak o tome, kako "rječica" Drijenča sa tako lijepim i milozvučnim imenom zna po nekad i podivljati i narasti nevjerovatnom brzinom. Jesam li bio dovoljno uvjerljiv?

Tekst: BlogAdmin

Foto: Bistro BiH

SALEM MALIKIĆ NAJBOLJI JE MATEMATIČAR U BiH

Naš komšija Salem Malikić iz Humaca najbolji je matematičar u Bosni i Hercegovini. Takmičenje iz matematike srednjih škola na nivou čitave BiH, na kojem su učestvovali predstavnici entiteta, održano je u subotu 19.5.2007 u Sarajevu. Prvo mjesto je osvojio Salem Malikić (Humci) iz Tursko-bosanskog Sarajevo Koledža, drugo mjesto je zauzeo njegov školski kolega Irfan Glogić a treće mjesto pripalo je Ivanu Uljareviću iz trebinjske gimnazije "Jovan Dučić". Tko nebi bio ponosan na ovakovoga komšiju. Iskrene čestitke Salemu i od Administratora ovoga bloga.

Saznaj više...

GOSPINOG UKAZANJA NIJE BILO

BISKUPI BOSNE I HERCEGOVINE:

"NE PRIZNAJEMO POSTOJANJE GOSPINIH UKAZANJA U MEĐUGORJU"

.

Biskupi u BiH su ponovno istakli da ne priznaju postojanje Gospinih ukazanja u Međugorju. "Meni je više stalo do toga da se u Međugorju ukazuje Gospa nego da se ne ukazuje, ali mi je stalo i do istine. Do sada je utvrđeno da se ne može stati iza toga da se Gospa u Međugorju ukazala", rekao je biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanjski Ratko Perić nakon zasjedanja Biskupske konferencije u Mostaru.

.

Saznaj više...

USKRS - USKRSNUĆE ISUSA KRISTA

Razpeće i uskrsnuće Isusa Krista, u kršćanstvu, temeljna je vjerska istina da je Bog Isusa treći dan uskrisio od mrtvih odnosno da je Isus umro i uskrsnuo (1 Sol 4,14). U Novom zavjetu Pavao prvi svjedoči da Raspeti nije ostao u smrti, nego da se nakon svog usksnuća trećeg dana (1 Kor 15,4) u različitim viđenjima ukazao svjedocima uskrsnuća. Evanđelja izvješćuju o ukazanjima uskrslog Isusa, ali i o praznom grobu (Mk 16,1-8). U užem smislu riječi Isusova ukazanja učenicima imaju povijesno, a izvješća o praznom grobu imaju više apologetsko značenje. Među svjedoke Isusova uskrsnuća Novi zavjet ponajprije ubraja apostole (Dj 1,22), među kojima su također skeptik Jakov, rođak Isusov, i nekadašnji Isusov protivnik Pavao (1 Kor 15,7), tako da se vjera u uskrsnuće Isusovo ne može tumačiti kao zamisao Isusovih učenika. Iz Isusova uskrsnuća kršćani izvode i svoje vlastito uskrsnuće. Uskrsnuće Isusovo sastavni je dio vjeroispovijesti svih kršćanskih konfesija, te je postalo središnjim dijelom svih drevnih simbola vjere (vidi: Nicejsko vjerovanje, Nicejsko-carigradsko vjerovanje). Liberalne usmjerbe od Prosvjetiteljstva nadalje tumače uskrsnuće Isusovo na racionalan način, pokušavajući temeljnu kršćansku dogmu učiniti "prihvatljivijom" svjetovno orijentiranomu zapadnom društvu.

CVJETNA NEDJELJA

Prvi čin: Isus, nakon što je uskrisio Lazara iz smrti, ulazi u Jeruzalem. Ljudi mu hrle u susret, spontano trgaju palmine grane, skidaju svoje pokrivače i steru ih pred njega. Isus pobjedonosno na magarcu ulazi u Jeruzalem! Ljudi kliču: "Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana!" Gomila viče i iskazuje mu hvalu (usp. Iv 12,12-16). Drugi čin: Isus ostavljen od svojih prijatelja, od onih koje je izabrao i povjerio im važnu misiju. Uhvaćen, osuđen, izrugan, ponižen, razgolićen... Gomila viče i iskazuje sklonost za njegovu osudu: "Raspni ga, raspni!" On nosi svoj križ – svoju osudu – i završava na njemu. Podno križa tek njegova majka i ljubljeni učenik: osluškuju njegove posljednje riječi, svjedoci su njegova izdisanja (usp. Mk 14,1-15,47). Koji preokret! U jednom danu, na jednom euharistijskom slavlju dva posve suprotna događaja!

5. KORIZMENA NEDJELJA

Prošle nedjelje u ozdravljenju slijepca od rođenja liturgija nam je predstavila Isusa kao svjetlo svijeta. Ove nedjelje u događaju Lazarova uskrišenja predstavlja nam ga kao uskrsnuće i život.Ovo je sedmo "znamenje" ili čudo Isusovo u četvrtom evanđelju. Riječima: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji" (r. 4) Ivan namjerno podsjeća na čudo u Kani po kojem je Isus počeo objavljivati slavu svoju učenicima (usp. Iv 2, 11). Nakon ovog događaja židovski poglavari, na prijedlog velikog svećenika Kajfe, odlučuju pogubiti Isusa, a Ivan to tumači: "... prorokova da Isus ima umrijeti za narod, ali ne samo za narod nego i zato da raspršenu djecu Božju skupi u jedno" (11, 51-52). Isus će se vrhunski proslaviti po smrti na križu. Uskrišenje Lazara podsjeća na početak proslave u Kani ali i na vrhunac proslave s križa, odakle će, kad bude uzdignut sa zemlje, Isus sve privlačiti k sebi (usp. Iv 12, 32).

4. KORIZMENA NEDJELJA

Za evanđelje imamo drugi dio Isusova razgovora s Nikodemom. U prvom dijelu razgovor se kretao oko potrebe preporoda po vodi i Duhu ako čovjek želi ući u kraljevstvo Božje. U ovom Nikodem stupa u pozadinu, dok u prvom planu ostaje Isus koji govori da ima biti uzdignut kako bi svi koji u njega vjeruju bili spašeni. On se u ovom dijelu govora predstavlja kao svjetlo pri kojem se raspoznaje unutarnja dobrota ili zloća ljudi: "Tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena". U današnjoj liturgiji ovaj Isusov dijalog namijenjen je krštenicima. Oni koji se na krštenje spremaju ili koji su osobnom vjerom prihvatili krst primljen u djetinjstvu, s vjerom gledaju Isusa koji je uzdignuti znak Božji među ljudima, istinu Božju čine (a ne govore samo) i ostaju uz Isusa koji je svjetlo.

ODIJEVANJE I NAKIT BOSANSKIH HRVATA

Podataka o odijevanju Hrvata u Bosni i Humu u srednjem vijeku gotovo i nema. (Hum je staro ime za Hercegovinu). U dubrovačkim arhivskim spisima spominje se haljina ad modum bosnensem (na bosanski način) i pojas pod imenom centura larga bosignana. Međutim nema opisa po kojemu bi se moglo zaključiti kako su izgledale haljine na „bosanski način“. Zato se pretpostavlja da su to dijelovi nošnje bosanske vlastele.

.

Dinarski tip nošnji prostire se od zapadnih granica Bosne i Hercegovine s Hrvatskom, središnjom Bosnom, zapadnom Hercegovinom sve do zaleđa Neuma. Zemljopisnom udaljenošću razlike u načinu odijevanja dinarskog područja sve su veće. Zato držim da bi najbolja podjela dinarskih nošnji bila na: nošnje zapadne, središnje, jugozapadne Bosne i cijele Hercegovine.

.

Područje koje se naziva središnja Bosna veoma je veliki prostor. Ovom dijelu Bosne pripadaju nošnje iz okolica Žepča, Kraljeve Sutjeske, župe Čemerno, Vareša, Tuzle, Travnika i Uskoplja.

.

SAZNAJ VIŠE

SREBRENICA - MJESTO ZLOČINA I GENOCIDA

Genocid definiramo kao namjerno ubijanje ljudi zbog njihove pripadnosti nekoj rasi, vjeri, naciji ili čak političkoj stranci ili bilo kojoj drugoj društvenoj skupini, takodjer podupiranje takvih težnji koje dovede do akcije smatramo genocidom.- Važno je te nevjerovatne dogadjaje ustanoviti na temelju jasnih i javnih dokaza, kako nikada niko ne bi mogao posumnjati da su to bile činjenice, a ne izmišljotine.- Telford Taylor, nirnberški tužilac.

Što se tiče pokušaja zvaničnika RS da svu odgovornost prebace isključivo na nekolicinu pojedinaca, MSP je nedvosmisleno utvrdio kako je "funkcija oficira VRS, uključujući generala Mladića, bila da djeluju u ime vlasti bosanskih Srba, posebno u ime RS", te da su ti oficiri "obnašali zvanične dužnosti RS"- stoji u zajedničkoj izjavi te se naglašava da iz ovakve presude jasno proizlazi nužnost preispitavanja ustavnog uređenja BiH, "uključujući i administrativno-teritorijalne podjele".Svako negiranje genocida, odgovornosti i počinilaca ovog najtežeg zločina, poručili su Silajdžić i Tihić, nije dobro i predstavlja zadnju fazu genocida. Komentirajući izjavu političkih lidera iz RS u kojoj se kaže da se za ratne zločine ne može utvrđivati kolektivna odgovornost srpskog naroda ni RS, Tihić je potcrtao kako ona pokazuje da su njeni potpisnici prepoznali odgovornost svojih institucija te da imaju potrebu da se pokušaju odbraniti.

.

U presudi se ne spominje kolektivna odgovornost srpskog naroda, ali je precizirano da odgovornost za počinjeni genocid nose institucije RS, bez obzira koliko čelnici u RS danas negirali tu činjenicu - rekao je Tihić, naglašavajući kako nakon ove presude u BiH mnoge stvari više neće moći ostati iste jer će ona "nesumnjivo imati odraza na procese reformi počev od policijske, do reforme Ustava". Tihić je dodao da relativiziranje presude i odgovornosti svih strana u počinjenim zločinima tokom agresije više govori o potpisnicima izjave i njihovoj nespremnosti da se suoče s istinom i najtežim zločinima koje su u ime srpskog naroda počinile vlasti RS. - Što se oni prije suoče s tim, to je bolje i za njih i za srpski narod - poručio je Tihić.

Presuda ne implicira kolektivnu odgovornost srpskog naroda. Ali obavezuje sve građane i narode u našoj zemlji da rade na reintegraciji BiH i njene autentične multietničke kulture, baštinjene tokom hiljadugodišnje povijesti, tradicije suživota, međusobnog uvažavanja i tolerancije. Aktuelne teritorijalne i etničke podjele u BiH ne mogu opstati jer su direktna posljedica genocida - stoji u zajedničkoj izjavi Silajdžića i Tihića.

Pročitaj više...

UKINUTE ZASTAVE FEDERACIJE BiH I RS

VIJEST NIJE NOVA, ALI JE JOŠ AKTUELNA

.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine na svojoj 37. plenarnoj sjednici 27. siječnja (januara) 2007. godine donio odluku kojom se ukidaju članci 1. i 2. Zakona o grbu i zastavi Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 21/96 i 26/96) i članci 2. i 3. Ustavnog zakona o zastavi, grbu i himni Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 19/92) čime se ukidaju grb i zastava Federacije, te grb i himna Srpske. Sud je utvrdio da Parlament Federacije BiH te Narodna skupština RS nisu proveli naloge iz Djelimične odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj U 4/04 od 31. ožujka 2006. godine, kojom je utvrđeno da navedeni članci nisu usklađeni s Ustavom BiH te je naloženo Parlamentu i Narodnoj skupštini da ih izmjene u roku od šest mjeseci. Budući da to nije učinjeno, Sud te članke sada ukida.

.Saznaj više..

PETICIJA ZA IZMJENU ZAKONA O DRŽAVLJANSTVU

PETICIJA ZA IZMJENU ZAKONA O DRŽAVLJANSVTU BOSNE I HERCEGOVINE

.

Građani Bosne i Hercegovine u domovini i inostranstvu

.

Ovo je VAŠA peticija koja je javni dokument i na koji se svako po pitanju zakona o dvojnom državljanstvu može pozvati. Razvoj dogadjaja u vezi ovoga zakona nas primorava da ponovo stupimo u akciju i tražimo izmjenu toga zakona kako bi se omogućilo da ostvarimo svoje pravo i zadržimo naše BiH državljanstvo.

.

POTPIŠI PETICIJU

.

Odluka kojom se donosi Zakon o izmjeni Zakona o državljanstvu Bosne i Hercegovine

MAJKE SREBRENICE OGORČENE

Majke Srebrenice ogorčene presudom, odluka suda politička. Majke Srebrenice su nezadovoljne i ogorčene presudom Međunarodnog suda pravde u Haagu po tužbi BiH protiv Srbije i Crne Gore za genocid.

.

Predstavnice udruženja majki i žena Srebrenice dočekale su presudu ispred zgrade Suda u Haagu, zajedno sa članovima Društva za ugrožene narode i drugih nevladinih organizacija, te bh. dijaspore.Ovo je za njih bila najmanje očekivana presuda, te je posebno kod majki Srebrenice izazvala revolt. One su nakon što su saznale ishod spontano krenule prema kapiji suda, uzvikujući "genocid, "pravda za BiH" i "ubice".Kako je za Fenu izjavila predsjednica Bosanske sekcije Društva za ugrožene narode Fadila Memišević, ovim uzvicima su i ispraćene sudije Međunarodnog suda pravde.-Bili smo suviše naivni kada smo vjerovali da će sud izreći pravilnu presudu. Ova presuda je kontinuitet onoga što traje od 1992. godine, a to je stalno poricanje i tabuiziranje genocida u BiH, ustvrdila je Memišević.Ona ovu presudu ocjenjuje političkom, zbog čega je Društvo za ugrožene narode uputilo i protestno pismo Međunarodnom sudu pravde u Haagu.U pismu se ističe da je Sud apsolutno ignorirao Konvenciju o spriječavanju i kažnjavanju genocida, jer u njoj stoji sve ono što je navedeno i u argumentaciji tužbe BiH.

Pročitaj više...

OSUDA MAJKI SREBRENICE

Umjesto smjene sa vlasti ratnih zlocinaca i ubica nase djece u Srebrenici Karadzicevi sljedbenici traze smjenu nacelnika Malkica

Mi Majke Srebrenice najostrije osudjujemo kampanju koju uporno vode predstavnici Karadziceve SDS za smjenu Nacelnika Opstine Srebrenica gdina Abdurahmana Malkica. Uz zahtjev za smjenu, protiv Malkica je podignuta optuznica za pocinjeni ratni zlocin, na podrucju Opstine Srebrenica. Sramno je optuzivati Nacelnika za diskriminaciju nad Srbima kada se zna da su oni vecinsko stanovnistvo, nakon sto su trupe Ratka Mladica zauzele grad pocinivsi najveci zlocin, zlocin genocida nad Bosnjacima. Imamo li mi majke pravo da se pozalimo na diskriminaciju prema nama, koju vec punih jedanaest godina dozivljivamo trazeci kosti nasih sinova, muzeva, oceva, brace i prijatelja kopajuci po masovnim grobnicama. I dok smisao naseg tuznog zivota nalazimo u obavljanju dzenaza nasim najmilijim, oni koji su ucestvovali u njihovom ubijanju, ne samo da nisu uhapseni, oni rade u institucijama vlasti, policiji, sudstvu. Njihova imena se nalaze na listi 892 pocinioca koju je Komisija za istrazivanje dogadjaja u Srebrenici predala vlastima RS jos prije dvije godine. Zato sljedbenicima Karadziceve politike porucujemo da smjene sa vlasti sve osumnjicene i da hitno uhapse sve ubice nase djece umjesto propagande koju vode protiv Nacelnika Malkica.

Saznajte više...

MLADI TUZLAK GOVORI 22 JEZIKA

MUHAMED MEŠIĆ

Muhamed Mešić, momak iz Tuzle, ima samo 22 godine, a govori 26 jezika. I to: engleski, njemački, francuski, talijanski, španjolski, baskijski, portugalski, nizozemski, velški, islandski, norveški, švedski, finski, estonski, slovački, češki, mađarski, bugarski, albanski, japanski, hebrejski, jidiš, irski, arapski i svahili. Sporazumijeva se na još nekoliko njih – poljskom, grčkom, turskom, aramejskom i hindu. Ne računajući, naravno, domaće jezike. Jezik naučim za par tjedana, a onda treba par mjeseci, ako ne i cijeli život, da se jezik doista i ''nauči''. Treba ga pričati, slušati i u njemu uživati. Mislim da ''naučiti jezik'' ne znači tek završiti tečaj uz pomoć knjige, potom ostaviti knjigu sa strane i znati jezik – kaže Muhamed. Učenje jezika počelo je, valjda, čim je Muhamed naučio govoriti, a sa pet godina već je čitao klasične grčke priče. Na engleskom. Kada sam imao pet godina, otišao sam u spavaću sobu mojih roditelja i htio spavati s njima u krevetu, jer sam se bojao meduze i njezinih pogleda, o kojoj sam pročitao u knjizi kratkih priča iz klasične Grčke za studente anglistike. Na engleskom! – ispričao je Muhamed. Sa 16 i pol godina Muhamed je postao savjetnik gradonačelnika Tuzle. Vjerojatno, najmlađi u svijetu.

Pročitaj više...

KRVNIKOVA UDOVICA - NEVJESTA GENOCIDA

"ČETNIKUŠO, ne trebaš nam!", samo je jedna od parola kojima Bošnjaci u Švedskoj pokušavaju bojkotirati nastup Cece Ražnatović, organiziran u sklopu njene turneje "Grom". Ratne aktivnosti njezinog pokojnog supruga, čini se, veće su od njezine glazbe, te Bošnjaci u Švedskoj najavljuju velike prosvjede uoči njenog koncerta.

Pročitaj više...

BAKIRA ĆE VRATITI NAGRADU

Bakira Hasečić će baciti nagradu koju je dobila

Nakon odluke Internacionalne lige humanista (IHL) da Svetozara Marovića nominuje za prvog “Počasnog ambasadora mira za zemlje jugoistočne Evrope”, a Mila Đukanovića nagradi “Zlatnom poveljom mira sa plaketom i zlatnom značkom” Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja “Žene žrtve rata”, odlučila je IHL vratiti nagradu “Humanista lige 2005”.

“Zaboga, ne mogu u isti koš s Đukanovićem i Marovićem, četnicima koji su izvršili agresiju i genocid u BiH. Vidjela sam fotografiju na kojoj su u prljavim uniformama bivše JNA, uniformama Ratka Mladića, i Bulatović i Đukanović. Marović i Đukanović su, pored Bulatovića, imali ključne pozicije u tadašnjoj Crnoj Gori, republici koja je jezdila na Miloševićevoj fašističkoj agresorsko -genocidnoj politici”, objašnjava Bakira.

Planirano je, nagrade IHL biće podijeljene s početka proljeća, u Budvi. Ako je ne pozovu, Hasečićka će, kaže, sama platiti put do Budve, i onako pred svim uglednicima, baciti nagradu koju je dobila od IHL.

“IHL bi trebalo da preinači svoje ime u internacionalnu ligu nagrađivanja ratnih zločinaca. Kad su meni dodjeljivali nagradu, nisam ni znala ko me je nominovao, niti su ljudi iz IHL navratili u naše udruženje. Napokon, kakva je prošlost tih ljudi koji rade u IHL. Ko je Mehmed Spaho? Zna li Spaho da su Srbija i Crna Gora izvršile agresiju na BiH, da su Marović i Đukanović sa svojim falangama učestvovali u zločinima, da su oba bila na čelu Crne Gore kada su na Crnogorskom primorju uhapšene izbjeglice iz BiH, kada su proganjani Bošnjaci iz CG, kada su montirali sudske procese...”, pita Bakira.

Izvor: Oslobođenje

SCHWARZ-SCHILLING ODLAZI IZ BiH

Sadašnjem Visokom predstavniku za Bosnu i Hercegovinu Christianu Schwarz-Schillingu neće biti produžen mandat i on će nakon 30. lipnja napustiti Sarajevo, objavio je u utorak "Dnevni avaz".

Britanski list Guardian u jučerašnjem broju donio je priču o smjeni sadašnjeg visokog predstavnika u BiH. U tekstu se navodi da su američki, britanski, njemački, francuski i talijanski dužnosnici na prošlotjednom sastanku u Washingtonu odlučili da s mjesta visokog predstavnika u BiH smijene Christiana Schwarza-Schillinga. List navodi da je nasljednik Paddyja Ashdowna, kako je pojašnjeno u razlozima smjene, od samog stupanja na dužnost kritiziran zbog navodne nedovoljne energije i posvećenosti poslu.
– On je visoki predstavnik koji se najkraće i zadržao u BiH, a to dovoljno govori – ocjenjuje za Guardian sarajevski analitičar Senad Slatina. List također procjenjuje da Schillingov odlazak s dužnosti produbljuje osjećaj kako je područje bivše Jugoslavije ušlo u novo razdoblje destabilizacije, pogotovo u svjetlu rezultata izbora u Srbiji i najava da će Kosovo i Metohija dobiti status “nadzirane nezavisnosti”. (R. I.)

Saznaj više...

VAŠA ŠANSA ZA ZAPOSLENJE

TRAŽI SE VEĆI BROJ RADNIKA ZA RAD U REPUBLICI SLOVENIJI

Potreban je veći broj kvalificiranih radnika za slovenska poduzeća, koja se bave proizvodnjom autodijelova i građevinskim radovima, sljedećih profila; automehaničari, bravari, varioci, keramičari, zidari, mašinski tehničari, rudarski tehničari i druga metalna zanimanja.

.

SAZNAJ VIŠE

BESPLATNO TELEFONIRANJE

Ovo je jedan od najboljih servisa za besplatno telefoniranje! U popisu zemalja koje možete zvati sasvim besplatno preko ovog servisa su: Australija, Argentina, Amerika, Kanada, Ruska federacija, Novi Zeland, Švicarska, Austrija, Njemačka, Italija, Slovenija, Madžarska, Grčka i još mnoge evropske zemlje, većinom članice EU. Registracija i korištenje ovog servisa su veoma jednostavni i laki. Potrebno vam je samo 5 minuta i možete početi opušteno besplatno telefonirati 300 minuta na tjedan, što mjesečno iznosi 1285 minuta ili skoro 22 sata razgovora na mjesecec a to nije malo.

SPISAK DRŽAVA U KOJE MOŽETE TELEFONIRATI BESPLATNO

U DRŽAVE KOJE NISU NA SPISKU ZOVE SE PO VRLO POVOLJNOJ CIJENI

DOWNLOAD I INSTALACIJA PROGRAMA VOIPDISCOUNT JE JEDNOSTAVNA I BRZA.

PRIKLJUČI SLUŠALICE SA MIKROFONOM,

LOGIRAJ SE, UREDI PROFIL I TELEFONIRAJ.

.

Moguće je razgovarati i sa dva sugovornika istovremeno. U tom slučaju morate na isti način instalirati još jedan program FREE CALL. Taj način razgovora će te izvesti tako što ćete koristiti zvučnike i mikrofon bez slušalica. Sa jednim programom pozovete prvog sugovornika za tim sa drugim programom drugoga i razgovor u troje može početi. Sve je tako lako i jednostavno. Probajte!

BlogAdmin

BOSANSKA PIRAMIDA SUNCA

Sve je više dokaza da se u središnjoj Bosni krije veličanstveni piramidalni kompleks.

Fondacija “Arheološki Park: Bosanska piramida Sunca” je pokrenula najveći prošlogodišnji geo-arheološki projekt u svijetu: za sedam mjeseci utrošeno je preko 100.000 radnih sati na iskopavanja i znanstvene analize prvih europskih piramida. Preko 200.000 turista i posjetitelja je imalo prilike da se uvjeri da se zidovi Bosanske piramide Sunca sastoje od betonskih blokova, da su terase piramide Mjeseca rađene ljudskom rukom, da postoji kompleks podzemnih tunela dugačak desetine kilometara, da se u Gornjoj Vratnici nalazi prapovijesni kameni hram, da se širom BiH pronalaze misteriozne kamene kugle. Ovo su arheološka bogatstva Bosne i Hercegovine kojih se mi ne stidimo, stoji u priopćenju fondacije ''Arheološki Park: Bosanska piramida Sunca'' koja je medijima proslijeđena kao odgovor na istupe pojedinih europskih arheologa.
''U studenom i prosincu 2006. godine su nezavisni stručni timovi iz Beograda i Njemačke, uz pomoć najsuvremenijih geo-radarskih uređaja, potvrdili da se na piramidi Sunca nalaze unutarnji prolazi i ulazi, da su na vrhu piramide Mjeseca antropogene (ljudske) strukture, da se u Gornjoj Vratnici nalaze stepenice na kamenom hramu. Naš odgovor “profesionalnim arheolozima” i drugim dušebriznicima je jasan: radom i daljim iskopavanjima i analizama ćemo dokazivati naše teze u “bosanskim brdima”, navodi se dalje u priopćenju.
''Čemu briga tih “ogorčenih profesionalnih arheologa’ koji nisu bili na lokaciji, ili gospodina Hardinga koji je svratio u Visoko na 15 minuta i izjavio da tamo nema ništa? Fondacija se financira sredstvima iz SAD, Malezije i većinom iz privatnih izvora u BiH. Sudjelovanje “bosanskih vlasti” je samo 10%. Dakle, ne trošimo “rijetke financijske resurse”. Oni su u svinju 2006. godine također pisali peticiju da se zaustave radovi i neistinito su tvrdili da mi “uništavamo srednjovjekovni grad” kojeg odavno nema, svjesno zanemarujući činjenicu da smo mi radili stotinama metara daleko od lokacije tog “grada”.
''S novim znanstvenim rezultatima oni gube tlo pod nogama. Sve je više dokaza da se u središnjoj Bosni krije veličanstveni piramidalni kompleks, a oni nemaju kontrolu nad tim istraživanjima. Fondacija će i dalje biti otvorena prema svim dobronamjernim stručnjacima koji žele da se priključe istraživanju, kao što je to slučaj s tri egipatska eksperta koji su potvrdili da je ovdje riječ o vrijednoj arheološkoj lokaciji ili Građevinskog instituta iz Tuzle koji je analizirao blokove s piramida potvrđujući da je riječ o betonskom građevinskom materijalu''.

Saznaj više:

FONDACIJA ARHEOLOŠKI PARK BOSANSKA PIRAMIDA SUNCA

ALMA SUBAŠIĆ - UMJETNICA

NAJMLAĐA INTERPRETATORKA SEVDALINKI U BiH

Alma Subašić je rođena 30.05.1994. godine u Konjicu. Pohađa peti razred Prve osnovne škole u Konjicu i treći razred niže muzičke škole Ilidža, Odjeljenje Konjic, odsjek klavir. Odličan je učenik.Počela je da pjeva od svoje treće godine života. Sa svojih sedam godina imala je na repertoaru najzahtjevnije sevdalinke kao što su "Haj dvije su se vode zavadile", "Pšeničice sitno sjeme", "Mujo kuje", "Kraj potoka bistre vode", itd. Sada na repertoaru ima preko stotinu sevdalinki, narodnih i zabavnih pjesama. U svojoj devetoj godini, 2003. godine na Malom šlageru u Konjicu je osvojila prvo mjesto žirija i prvo mjesto novinara. Sljedeće, 2004. godine, na takmičenju pjevača amatera narodne i folk muzike kao najmlađa učesnica osvojila je prvo mjesto. Dana 16. juna 2005. godine u povodu dana Općine Konjic dobila je općinsko priznanje ZAHVALNICU SA ZLATNIM GRBOM za doprinos afirmaciji tradicionalne pjesme sevdalinke. Tako je Alma najmlađi dobitnik općinskih priznanja do sada. Mnogi slušaoci su izjavili da njen glas dopire do srca slušaoca na takav način da ih sjetno dotakne tamo gdje rijetko šta u životu dotakne, izazivajući emocije i suze. Mnogi muzički stručnjaci, muzičari, pjevači, kompozitori i drugi su izjavili da se ovakav muzički talent, kao Alma rađa jedanput u sto godina. Interesantno je da je o Alminom talentu pisala u okviru Seminarskog rada na temu quot;Predstavljanje muzičkog talenta", gospođica Alma Aganspahić, studentica Muzičke akademije u Sarajevu, za što je ocijenjena najvećom ocjenom

Saznaj više...

SVETA TRI KRALJA

Božićni blagdani završavaju 6. siječnja, kada Crkva slavi Bogojavljenje. Ovim blagdanom Crkva se spominje dvaju događaja iz Isusova života. Prvi je Isusovo krštenje u rijeci Jordan pa se taj dan naziva i Vodokršće a u crkvu donosi krstiti voda s kojom se poslije blagoslivljaju polja i životinje. Drugi je pohod triju mudraca s istoka koji su se došli pokloniti malome Isusu donijevši mu darove, mirtu, zlato i tamjan. Na dan Bogojavljenja ili Sveta Tri kralja posljednji put pale se božićne svijeće i drvo badnjak, a blaguju se i određena božićna peciva. Blagdanom Tri kralja zaključuje se središnji skup božićnih običaja. Toga dana se skidaju božićni ukrasi i u kući završava obiteljski božićni ugođaj. Tim danom završava se osobit period - tzv. "dvanaest dana"- dvanestodnevnica. I taj je blagdan obilježen počimanjem što se očituje blagoslovom kuća, koje obično počinje drugi dan iza Božića i traje do Sveta Tri kralja. Svećenik s dvojicom svojih pomoćnika, negdje nazvani glorijaci a negdje križari, obilaze i blagoslivljaju kuće, gdje ih dočekuju svečano obučeni ukućani, a na odlasku ih domaćin nagrađuje darovima, koji su nekada bili u naturi, a danas su obično u novcu. Nekoć se blagoslovljenom vodom škropilo po kući, staji, vrtu, polju, pčelinjaku itd. Uz Bogojavljenje je vezan i običaj ophoda tzv. zvjezdara, trojice dječaka koji su odjeveni kao tri "kralja" s rasvijetljenom zvijezdom. U tom običaju su prisutne kolede pa zvjezdari pjevaju božićne pjesme, ali i pjesme kojima se želi duhovno i materijalno dobro ljudima. Naravno, i ti ophodi su povezani s darivanjem čestitara.Kršćansko značenje blagoslova domova temelji se na božićnoj istini da se je Bog udomio na zemlji. Svećenik započinje blagoslovnu molitvu zazivom: "Mir kući ovoj i svima koji prebivaju u njoj!". Po Božiću naši hramovi postadoše kuće, a kuće hramovi, jer se Bog okućio na zemlji da stanuje među nama, s nama i u nama. Blagoslov kuća stoga želi naglasiti da su naše kuće i stanovi obitavališta Božja i zazivlju da se Bog ne iseli iz naših domova. Stoga valja blagosloviti čovjeka, obitelj, da bi on sam, njegova obitelj i njegov svijet - bili dom Božji. Božićni krug običaja završava na Svijećnicu i blagoslovom grla na dan Svetog Blaža. Bez obzira na mnoštvo različitih običaja, s pravom se može reći da je Božić čisti obiteljski blagdan. U duhovnom svijetu Božić je mjera vrijednosti, mira, sloge, poštovanja doma, moralnih normi i obilja.

SRETNA NOVA GODINA 2007

NOVA GODINA

Da je Nova godina nekoć počimala na Božić kazuje i naziv za taj dan u nekim hrvatskim krajevima gdje se i danas naziva Mali Božić ili Mladi Božić. Taj običaj vuče korijen od vremena kad se i Nova godina slavila 25. prosinca. Tek se kroz 16./17. stoljeće provodi razdvajanje i Nova godina se opet pomiče na 1. siječnja, kako je svetkujemo i danas. Obiteljsko svetkovanje Nove godine vrlo je slično božićnom, s time da je Božić okrenut užoj obitelji, a Nova godina rodbini i prijateljima. Danas je iščekivanje Nove Godine izgubilo značajku obiteljskog blagdana, ne samo u gradu nego i na selu. Nisu se sačuvala ni stara čestitanja koja isprepliću poruku o događaju Božića s novogodišnjim dobrim željama članovima obitelji i njihovom materijalnom dobru. Suvremeno slavljenje Nove godine je opće; pripada svima, a ne samo kršćanima. Kako su narodni običaji gotovo zamrli, valjalo bi u tom slavljenju razvijati ljudske vrednote; osobito u čestitanju. Treba poći od činjenice da čestitanje popraćuje redovito gesta rukovanja, stisak ruku, a i ljubljenje uz riječi: "sretna ti Nova godina!"

BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN

Svim našim komšijama muslimanima i svim muslimanima širom planete, želim sretan kurban Bajram, da ga provedu u sreći, zadovoljstvu, dobrom zdravlju i raspoloženju, shodno vjeri, tradiciji i običajima u krugu porodice, komšija i jarana.

"Sve što poželite da vidite, čujete, osjetite i doživite neka vam Allah uzvišeni i milostivi podari, a dušman neka nepokvari"

*

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN

KURBAN BAJRAM

Kurban bajram (arap. عيد الأضحى Eid ul-Adha; turski: Kurban Bayramı) ili Hadži-bajram je Islamski praznik prinošenja žrtve, najznačajniji islamski blagdan. On dolazi dva mjeseca i deset dana nakon ramazana. Za ovaj blagdan očevi i majke bogato daruju svoju djecu i najmlađu rodbinu, a žene pripremaju bogat objed za goste. Muslimani Bajram dočekuju u svojim domovima, a u zoru odlaze u džamije na sabah-namaz, čekaju izlazak sunca i klanjaju bajram-namaz. Slijedi čestitanje. Zatim odlaze na groblja, te se potom vraćaju u svoje domove gdje su pripreme za žrtvu Kurbana po pravilima šerijata. Prema vjerovanju, oko 2000 godine prije nove ere Bog je na zemlju poslao jednog svog roba na području Sumera, u gradu Uru, kada su se ljudi pokoravali svojim idolima i kipovima koji im nisu mogli niti pomoći , a niti su im mogli ikako odmoći. Poslao ga je s Istinom u jednoga Boga. Taj čovjek bio je Ibrahim ili Abraham. Njegov put nije bio lagan. Put istine posut je trnjem i teškoćama raznih vrsta , pa tako sve do svoje najviše starosti , kada je već gubio nadu , nije mogao dobiti sina sa svojom ženom Sarom. Tada su se odlučili na , u to vrijeme regularan običaj , kako mu Sara nije davala djete, da nađe ženu koja će mu dati djete. Bila je to Hagara li Hadžera i od nje rodio se je Ismail ili Išmae a.s. On će biti praotac arapskog naroda. Ali Ibrahima a.s je čekalo veliko iznenađenje. Dočekala su ga "trojica" i obavjestila da će Sara roditi dijete na što se ona nasmijala jer kako da ona tako stara rodi, na što su oni rekli da će ona roditi i da će to biti muško i da će ga nazvati Ishak a.s što na staro-hebrejskom znači smješak. Od njega će poteći židovi. Ibrahim a.s je tako sretno živio sve do trenutka kad mu je On zapovjedio da žrtvuje svojeg sina Ismaila a.s. Ibrahim ga je krenuo poslušati, ali kada je Bog vidio da je Ibrahim a.s spreman svog prvorođenca Ismaila a.s ubiti radi samo zapovijedi koju je On naredio, kao veliko iskušenje, zaustavio je egzekuciju i umjesto Ismaila a.s postavio je ovna kao žrtvu. Od toga dana, pa sve do sad muslimani ( oni koji su predani Božjoj volji) izvršavaju zapovjed žrtvovanja kurbana. To je najčešće ovca , po mogućnosti, ali to može biti i protuvrijednost u novcu kojom će se kupiti meso koim će se žrtvovati te ovce. Taj čin se obavlja za vrijeme hadždža , u posljednjem mjesecu po hidžretskom kalendaru zul-hidždže. Meso koje se zakolje razdijeli se po trećinama, tako da jedna trećina ide rodbini, jedna ide siromašnima i jedna trećina kome je najviše potrebno. Kurban kolje onaj koji ima materijalne mogućnosti za to, ako ne može to mu nije grijeh. Klanje kurbana, (žrtvovanje) prisutno je kroz sve svjetske kulture i civilizacije. Sama simbolika kurban bajrama temelji se žrtvi i bogobojaznosti. Žrtvu koju je Ibrahim a.s (neka su mir i spas na njega) trebao prinijeti teško bi mogao učini bilo tko bez čvrste vjere . Za tu bogobojaznost koju je pokazao Bog je Abrahama a.s izdigao kao pravog Njegovog prijatelja, i obećao mu bogatu zemlju i veliko potomstvo i doista danas sve tri velike civilizacije, zapadna kao kršćanska, židovska i islamska imaju zajedničkog praoca Adema a.s, a od Ibrahima a.s koju spominjue i Stari Zavjet i Kur'an još bližeg srodnika. Sama svrha kurbana je ponovo proživjeti oslobođenje zarobljavanjem sebe Božjom riječju, Njegovom voljom i Zakonom To se najbolje vidi za vrijeme hadždža , kada se kurban bajram slavi, u vrijeme najčvršće ujedinjenosti ljudskih duša oko zajedničkog cilja, događaja koji predstavlja jedistvenu sliku jednakosti i bratstva na zemlji.

Izvor: Wikipedija

SVETI IVAN

SVETI IVAN, apostol i evanđelist

Tko sam ja? Svaki čovjek stoji pred tim pitanjem. Onaj tko se to pita, nalazi se na putu traženja. Ona ili on se hoće preispitati. I ona ili on se nadaju odgovoru. Ivanu apostolu je bilo drugačije. On se nije pitao za svoj identitet. On je bio pitan: Tko si ti? Bili su to drugi koji su ga pitali za njegov identitet. Tko je taj Ivan? -Ivan je zbunjivao ljude. Živio je tamo gdje se nije očekivalo. Uporan u postu. Objašnjavao je drugačije svoje krštenje. Bio je jasniji u govoru i zato se ljudi pitaju «Tko je taj čovjek? Što ga pokreće? Svjedok za svjetlo - Ivan je došao kao svjedok za svjetlo. «Ja nisam svjetlo». Kaže, da on nije onaj s kojim se može kititi. On živi posve drugačije i biva predstavljen kao uzor. I on to jeste Osobna izjava: Ja sam glasnik. Ivan nije Mesija, nije Ilija, nije prorok. - Svi pojmovi su dobri sažeci. Pojedina imena i riječi mogu se upamtiti. Ali Ivan je drugačiji. On sprječava upravo da se upamti jedan kratak pojam. «Ja sam glasnik koji viče u pustinji». Ivan je sluga za jednog nalogodavca, koji mu nije baš pravo poznat. Tu pada služba teško, ali Ivan ju izvršava. Onaj koji ga je zadužio, znat će već zašto. Ivan radi s pogledom na ono, što dolazi. On pokazuje povjerenje u onoga koji će doći u pustinju. Pripravan mu je služiti. Zauzimanje položaja Ivan je za mene izazov, Ivan živi za Isusa i za pripremu na njega. On se smatra posve upućen na toga Isusa. Stoga me pita: «A ti? Hoćeš li prepoznati Isusa, ako te susretne? Hoćeš li se dati voditi od Isusove riječi? Hoćeš li to zaista?» Ovdje moram konačno zauzeti stav. Na putu prema Božiću, nalazim se sa svima koji slave Došašće. Ali na meni leži, da se upustim na njega i zaista tražim gdje on hoće doći u moj svijet. Ako to učinim tada je glasnik iz pustinje ponovno učinio svoju zadaću s uspjehom.

BOŽIĆNI TJEDAN

Sv. Stjepan, prvomučenik

Božićni tjedan, blagdan Sv. Stjepana 26. prosinca (decembra), Sv. Ivana 27. prosinca (decembra), Nevina dječica ili Mladenci 28. prosinca (decembra) te Stara godina 31. prosinca (decembra), također su krcati božićnim događanjem koje prate osobiti pučki običaji: na Stjepanje ili Štefanje grupe mladića obilaze selo i s popratnim pjesmama čestitaju Stjepanima i Šteficama imendan; na Svetog Ivana, koji dolazi iza Stipanja, blagosivlje se vina, iznosi slama iz kuće i stavlja na voćke da bolje rode; na Nevinu dječicu, Mladence ili Herdoševo, dan iza Svetog Ivana, u mnogim je krajevima običaj da se s vrbovim šibama ljudi lagano udaraju šibanje, a nekoć i starohrvatsko "biranje kralja" te drugih narodnih dužnosnika.

BOŽIĆ - RADUJTE SE NARODI

Božić je prije svega blagdan mira. U mnogim krajevima je običaj da se na taj dan ide na tri mise. Prva je polnoćka, druga je rana jutarnja, a zove se pastrica, zornica ili mala misa, i obično se na toj misi ide na pričest. Treća misa se zove poldanica ili vela misa. Mlađa čeljad, a posebno djevojke, se za svaku misu presvuku u drugu svečanu haljinu. U kući na stolu treba čitavo vrijeme biti boca s rakijom i košarica sa narandžama, orasima, lješnjacima, bademima, iako svaki kraj obiluje svojim specifičnostima. Ručak je svečan i obilan, a za stolom se treba naći čitava obitelj. Do iza ručka su svi ukućani na okupu, a popodne mlađa čeljad odlazi čestitati prijateljima i znancima. Ako na Božić pad kiša, vjeruje se da će roditi sve što se motikom okopava. Značajan je i bogati božićni jelovnik. Uz tradicionalna jela na stolu će se naći sve vrste voća, povrća i mesa, neobično obilje bilo brojem vrsta jela bilo količinom. Osobito su značajna peciva i božićni kruhovi, božićna pečenka, te hladetina. Božić se pretežno svetkuje po tradiciji intimnije, strogo unutar same obitelji. U starijoj tradiciji poznat je polaznik ili položar, prvi posjetitelj koji na Božić uđe u kuću; u nekim krajevima je to na Badnjak, Stjepanje ili Novu godinu, uz kojega je vezano više običaja i vjerovanja. On treba biti zdrav i krepak, jer to kući donosi sreću. Da se kojim slučajem ne bi dogodila "nesreća", ukućani se obično unaprijed dogovore s nekim kršnim momkom, koji onda "slučajno" prvi uđe u kuću. Gotovo svi običaji vezani uz polaznika imaju isti cilj i smisao da se izazove radost i uopće blagostanje čitavoga doma. Božićno čestitanje najprije se događalo u kući među članovima obitelji. Zatim je obuhvatilo rođake i prijatelje, a na kraju sve mještane. Čestitanje Božića od kuće do kuće, tzv. koledanje, obavljalo se uz pjevanje božičnih pjesama, a čestitari, zvani betlehemari ili pastiri, bi primali darove. Vjernost kršćanskoj poruci Božića iskazuje se izrazima božićnog čestitanja: Faljen Isus! Čestit vam bio Bog i Božić i sveto slavno porođenje! uz odgovor: I vaša duša kod Boga bila! Ili: Čestit Božić i porođenje Isusovo! uz odgovor: Čestita ti vira i duša! Lijepa je čestitka: Na dobro ti došlo porođenje Gospodinovo! s odgovorom: I tebi, brate, i svim tvojim u kući! Svetkovanje blagdana uključuje božićni odlazak u crkvu na mise, ali i znakove izmirenja između zavađenih unutar roda ili među susjedima. Čestitanje Božića želi povećati radost slavljenja božićnog blagdana. Vjernost običajima može umnožiti tu radost, ali vjernički narod ne zaboravlja da je Isus Krist Svijeta Razveselitelj. Tu radost, osim općeprihvaćene pjesme u zbiru hrvatskih božićnih popijevki "U to vrijeme godišta, mir se svijetu naviješta", izrazito naglašava pjesma u župnoj crki u Drijenči.

ADVENT - ČETVRTA NEDJELJA

Još je nekoliko dana do Božića. U Nazaretu je sve mirno, a tamo se dogodio najveći događaj u povijesti: Bog se utjelovio.Najveća i najradosnija vijest, čija jeka traje i do današnjih dana.Bog ostaje sebi vjeran. Dolazi nezamjetno, ovijen velom šutnje. Cijeli je svijet iznenadio. Sve se događa izvan velikih središta moći, politike, kulture i religije. Iznenadio je i Mariju. I prestrašio. Bog izabire Nazaret, malo mjesto, gotovo zagubljenom negdje u dalekoj, teškoj i nepokornoj provinciji moćnog Rimskog carstva, za susret sa Zemljom. Beskrajno daleki i moćni Bog o kojemu je Marija slušala od svojih učitelja i roditelja želi se udomiti među ljudima. I ta se preobrazba treba po njoj dogoditi. Možemo li zamisliti što je Marija u tim trenucima proživljavala. Prebrzo zaključujemo da je to njoj bilo lako, jer je bila milosti puna. To što se događa u njoj i po njoj prava je revolucija vjere. Naši problemi u vjeri doimaju se doista mali i gotovo smiješni u usporedbi s onim što je Marija proživljavala za vrijeme Utjelovljenja. Anđelov: "Ne boj se, Marijo!" samo malo daje naslutiti što se događalo u njezinoj nutrini. Njezino pitanje: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" otkriva samo donekle nutarnju tjeskobu koju proživljava i nerazumijevanje misterija koji se nad njom nadvija. Bog, pred kojim čovjek iz Staroga Zavjeta dršće od straha, postaje nemoćno dijete u jaslama kojemu od sada može pristupiti bez straha i pokloniti se. Ta se promjena po Mariji dogodila."Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" To je najbolji odgovor koje jedno ljudsko biće daje svom Stvoritelju. To je odgovor prve vjernice Novog Saveza.Što je sa mnom? Jesam li se pripravio za Božić? "A ti? Jesu li u tvome srcu pripravne jaslice? Koliko si jaslica pripravio u srcima drugih? Koliko ćeš božića dati ove godine drugima?Divno, zar ne! Ne samo željeti 'Sretan Božić', nego i dati ga… Božić dati svojom molitvom, svojom žrtvom i djelotovornom ljubavlju!" Gospodine, neka mi bude po tvojoj riječi!

BADNJAK I MISA POLNOĆKA

Badnji dan ili Badnjak, a napose badnje veče, je napose bogat božićnim običajima i folklornim sadržajima. Naziv je taj dan prije Božića najvjerojatnije od riječi bdjeti, biti budan, biti bodar, tj. znači noć u kojoj se bdi. Vrhunac toga bdjenja jest proslava mise polnoćke. Upravo s bdjenjem je povezan niz običaja: unošenje drva "badnjaka" koje gori na ognjištu tu noć i kasnije, zatim božićne svijeće, jedne ili tri, redovito ovezane trobojnicom. Bdjenje počinje uvečer, kad se obitelj okuplja oko stola, još uvijek s posnim jelima, i unošenjem badnjaka i slame kad — barem u nekim hrvatskim krajevima - domaćin pozdravlja ukućane pozdravom koji naviješta skori Božić "Faljen Isus! Dobro vam došla badnja vešer"! Na taj pozdrav slijedi odgovor: "I s tobom zajedno!" Negdje je pozdrav bogatiji sadržajem: "Faljen vam bio Isus i Marija. Čestita vam Badnjica!" Odgovor glasi: "Čestita ti bila i duša, svitla obraza ko i do sada!" U dijelu Slavonije čestitari na badnje veče ulaze u kuću i govore: "Faljen Isus! Čestita vam badnja večer i Adam i Eva", a odgovara se: "I vi živi i zdravi bili!" U Drijenči se pozdravlja; "Faljen Isus, čestit Božić i Isusovo rođenje" uz odgovor "I tebi duša čestita". Uz donošenje grane ili panja badnjaka običaj je unositi i slamu; negdje tu slamu ne prostiru samo po tlu već je stavljaju i na stol pod stolnjak, a zatim slijedi večera s osobito biranim jelima.

Badnjak u gradu, naravno, sačuvao je samo dijelak seoskih tradicija, ali slavi se uz bor, uz kućne jaslice, uz pjevanje ili slušanje božićnih pjesama i uz posebno pripravljenu večeru. Najvažnije jest: bdjenje u iščekivanju polnoćke. Sudjelovanje na polnoćki smatraju vaznim i oni koji ne odlaze redovito nedjeljama na misu. Takvo božićno slavljenje badnje večeri toliko je općenito kod svih hrvatskih katolika da ukazuje opću svijest o nepobitnosti i privlačivosti otajstva Božića. Ono je drago i onim ljudskim dušama koje svoje kršćanstvo nisu razvile do pune zrelosti. Božić i njih dosiže, a božićno čestitanje je izraz da prihvaćaju kršćansku poruku o miru, ako i zastaju pred porukama o Bogu i covjeku.

BETLEHEMSKO SVJETLO MIRA

Na Božićnu večer 1986. na austrijskoj televiziji, u emisiji "Licht uns Dunkel" (Svjetlo u mraku) u kojoj ljudi pomažu jedni drugima, jedna je gledateljica odlučila, kao zahvalu, darovateljima pokloniti svjetiljke umjesto poklona. Tako se razvila divna ideja koja je prihvaćena u mnogim zemljama Europe: ideja Betlehemskog svjetla mira. Svjetlo je apsolutni simbol Božića i u Bibliji simbolizira dolazak Isusa, a njegovim rođenjem je bio obećan mir svim ljudima dobre volje. S paljenjem i dijeljenjem Betlehemskog svjetla mira podsjećamo se na Božićnu mira i na naš zadatak da taj mir proširimo među ljudima. Ono nas podsjeća da ljudi dobre volje žele jedni drugima mir i dobro. Svake godine u tjedan prije Božića, jedno dijete iz Austrije zaputi se u Betlehem i u "Spilji rođenja" zapali Betlehemsko svjetlo. To svjetlo se tada avionom doprema u Austriju, u Beč. Tamo se okupe predstavnici europskih izviđačkih organizacija i Svjetlo donesu u svoje države. Doma ih dočekaju izviđači, koji Svjetlo raznose u crkve, bolnice i u domove - sve u želji širenja pozitivnih vrijednosti koje često zanemarujemo: strpljenje, razumijevanje i prijateljstvo.

BIBLIJSKI BOŽIĆ

Razumijevanje Božića i njegovo otajstveno značenje lučimo po Bibliji. Tako je Božić prije svega biblijski događaj. Na blagdan Božića se već od 5. stoljeća slave tri mise: polnoćka, zornica ili pastirska misa te poldanjica. Kod polnoćke i zornice čita se izvještaj o događaju Božića s njegovim povijesnim odreženjem: u one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Kod zornice je naglasak na evanđeoskom izvještaju o navještaju pastirima, a kod poldanjice je proglas evanđelja sv. Ivana: u početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i ta Riječ bijaše Bog... I Riječ tijelom postade i nastani se među nama! Ovaj proglas jasno uspoređuje stvaranje svijeta i utjelovljenje Sina Božjega; oba događaja povezuje osoba Sina Božjega. On, besmrtan, je po Božiću postao smrtnikom da bismo mi, po njemu, postali besmrtnici. On, vječan, postade vremenit, da bismo mi po njemu postali vječni. Nastanio se među nama, prihvatio naš život, postao naš suputnik i supatnik. Ostvario je svoje poslanje i postao naš Spasitelj i Otkupitelj.Biblijski izvještaj Isusovo rođenje tumači kao događaj koji se je zbio na slavu Bogu na visini i za mir ljudima dobre volje. Zapravo Biblija izriče trodjelno poruku o Božiću: očitovala se slava Bogu na visinama, uspostavlja se na zemlji mir, koji je potvrda Božje naklnosti prema ljudima. Ljudi su od prvog Božića svjesni da uživaju Božju naklonost, a svakog Božića obnavljaju tu svijest, pa stoga njegovu i uzajamnu blagonaklonost, dobrostivost, dobrovoljnost. Hrvatski katolici dokazali su svoje vjerničko razumijevanje biblijskog Božića i u pjesmi Čestit svijetu izrekli svoje vjerovanje.

ADVENT - TREĆA NEDJELJA

"Radujte se!"

Radost nije samo u čekanju dara, niti u kićenju borova i pripremanju jela. Da bismo doživjeli istinsku i duboku radost koju jedino Bog može dati potrebno je vjerovati da je možemo prepoznati.Prepoznajmo istinsku radost, otklonimo pogled sa sebe i usmjerimo ga na onoga koji je već među nama!Problem naših dana i problem naših života: Bog nije očit ili ne barem onoliko koliko bismo mi to željeli. On je skriven, diskretan, tajinstven, nevidljiv. A tu je oko nas, svugdje prisutan.Pogled nam treba biti dublji, sluh izoštreniji, osjećaji profinjeniji da bismo ga doživjeli i susreli.Velika nesreća današnjeg čovjeka jest u tome što ne prepoznaje Boga u svojoj sredini. Što je sa mnom? Hoću li ga prepoznati u betlehemskoj spilji? Neka vanjska priprava ne zamagli i ne potisne onu nutarnju u srcu. Tu se događa susret s Bogom. U svojoj pripravi za Božić, poravnajmo put Gospodinu!

PISMO IZ BEČA

PRIPREMNI SASATANAK ZA SABOR DRIJENAČKE DIJASPORE

Želja, da se Drijenčani u dijaspori počnemo organizirano okupljati, uz dobru glazbu proveseliti a po potrebi kulturološki, humanitarno pa i politički djelovati, prisutna je gotovo među svima nama. Sve češće takve težnje se mogu čuti po mjestima, gdje se Drijenčani okupljamo. Stoga smatramo, da se mora nešto konkretno učiniti po tom pitanju i evo jednog konkretnog prijedloga. Prvo bi se trebalo sastati dvadesetak ljudi. Iz svake države (HR, SLO, A, D, CH,) npr. po 4 - 5 ljudi (naravno može i više), koji će na ovom pripremnom sastanku dogovoriti kada, gdje i kako organizirati SABOR DRIJENAČKE DIJASPORE. Ovo će pismo doći do tridesetak Drijenčana (čije adrese imamo) a od njih se očekuje; 1. Da obavijeste ostale Drijenčane u svojoj blizini (gradu, okrugu ili državi) i čuju njihova mišljenja o sadržaju ovog pisma. 2. Da pošalju povratnu informaciju sa novim prijedlozima i sugestijama. Bez toga se sastanak nemože organizirati. Prijedlog održavanja pripremnog sastanka je u Mittersillu (Austrija), 10 ili 17. veljače. Kada pristignu povratne informacije (najkasnije do kraja siječnja) onda ćemo vas ponovo obavijestiti o svim detaljima pripremnog sastanka. Eto prvi korak je načinjen a od nas sada zavisi hoćemo li načiniti drugi i treći ili cemo stati prije nego li smo i krenuli. Adresa i broj telefona na koji se možete javiti:

Anđelko Knežević

Obere Viaduktgasse 4/13

1030 Wien - Austrija

Telefon: +43 1 96 708 96

Mobitel: +43 699 981 541

e-mail: andjelkoknezevic@gmx.at

WIEN 12.12.2006

ADVENT - DRUGA NEDJELJA

Na obalama rijeke Jordana pojavio se čovjek neobična izgleda i ponašanja. Bio je to preteča Isusov, Ivan Krstitelj, koji je snažno vikao da netko poslije njega dolazi: "Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Poslije mene dolazi jači od mene…On će vas krstiti Duhom Svetim!" Hodao je Ivan po okolici Jordana i snažno upozoravao na Isusov dolazak. Silazio je u rijeku i krštavao, a "grnula je k njemu sav judejska zemlja i svi Jeruzalemci". Ljudi su osjetili da je vjerodostojan i da je pravi. Privlačila ih je njegova iskrenost, jednostavnost i strogoća života. A tražio je od ljudi prave stvari. Nije okolišao, niti im išao niz dlaku. S malo riječi, a nadasve svojim primjerom, pozivao je na obraćenje i na spreman doček Isusu. Ljudi su slušali, nadali se i nastojali živjeti kako ih je Ivan upućivao. Nitko ne živi bez nade. Ne kažemo li da ona umire posljednja! Nitko ne živi bez želja i bez planova za svoj život. Želimo zdravlje, nadamo se uspjehu u poslovnom i obiteljskom životu. Želimo biti sretni, zdravi i priznati u društvu. Svima su nam ove želje zajedničke i u čovjeku postoje otkad i on postoji. Nažalost, današnji čovjek, unatoč želja i nadanja, živi u vakuumu, u egzistencijalnoj praznini. Ne zna više kamo ide njegov život i kamo ide svijet uopće.Evanđelje druge nedjelje došašća otvara vrata nade i osvjetljava put kojim bismo trebali ići. Potrebna nam je vjera da shvatimo kako sve one želje koje s pravom želimo vrlo lako poput pijeska iscure kroz naše prste. Nisu dovoljne da nas ispune. Samo se njima nadati i na njima graditi život u opasnosti smo da od svega na kraju bude velika ruševina. Nema prave Nade bez Vjere. Povrh želja i nadanja u svakodnevnom životu ima jedna koja im daje smisao. To je nada i želja za Bogom. Boga čekamo, On dolazi. Čekajmo ga u aktivnostima svoga života.U vrijeme došašća, u kojemu se pripremamo za Božić, Crkva nas poziva kao i Ivan Krstitelj na obraćenje da bismo dobili oproštenje grijeha. Što činim? Ne smijem se zadovoljiti u pasivnom čekanju na Božji dolazak nego se trebam pripremiti. Nije li ovo prilika da ponovno otkrijem vrijednost sakramenta Pomirenja, Svete ispovijedi kojim ću ponajbolje pripremiti svoj put za Isusov dolazak!

BOŽIĆ U HRVATA

Otajstvo Božića oblikovalo je vjerničko doživljavanje blagdana Božića hrvatskih katolika do te mjere da se opravdano govori o hrvatskom Božiću. Božić je naišao na odraz u književnosti, umjetnosti, a osobito spletu običaja i u božićnim pjesmama i melodijama. Posebno su božićni običaji, a napose božićne pjesme, u stanju iz godine u godinu pobuditi vjerničko doživljavanje Božića, u pripravljanju na blagdan i u slavljenju blagdana. Svi ti običaji i pjesme uvjetuju pun odjek Božića u osobnom proživljavanju, ali i u obiteljskom i društvenom životu. Običaji, naime, obnavljaju niz sadržajnih i ljudski vrijednih čina upravljenih očitovanju čovjekoljublja od čestitanja i darivanja do izmirenja zavađenih i novog poleta u obiteljskom življenju. Pjesme pak stvaraju ozračje radosti i svečanosti, a sadržajem su zapravo prepjev božićnog evanđelja i kršćanskih vjerskih istina.Božić je stoljećima odgajao hrvatskog čovjeka, i to ne samo u kršćanskoj vjeri, nego i za temeljne ljudske vrednote. Božićne pjesme odgajaju hrvatsku vjerničku dušu za kršćansku osjećajnost i suosjećanje. Razvijaju te stavove prema Isusu, Sinu Božjemu, rođenom kao dijete, ali i prema svim ljudima koji trpe. Odgajaju na djelotvornu solidarnost sa svom djecom svijeta koja dijele sudbinu maloga Isusa. Hrvatski je vjernik od Božića učio i naučio da nije najveće zlo kad je dijete rođeno na slamici oštroj, ako može računati s ljubavlju roditelja.U božićnim je pjesmama, naime, jasno naznačena središnja kršćanska vjerska istina o rođenju Bogočovjeka, koga one često nazivaju Mladim kraljem, od Djevice Marije. Tu istinu pjesme uokviruju s jedne strane u idiličan svijet pastira, mudraca zvanih kraljevima, anđela, štalice, jaslica i zvijezde vodilje. Ipak te pjesme ne skrivaju krutu životnu stvarnost i neizvjesnost u kojoj su bili novorođeni Isus, Marija i Josip. Pogodilo ih je siromaštvo, odbijanje ljudi i neprijateljska prijetnja samoga kralja Heroda. Upravo tu i takvu stvarnost živjela su pokoljenja koja su stvorila te božićne pjesme i zatim mnoge druge generacije koje su pjesme pjevale. Jedva da su koje druge pjesme Hrvati prihvatili u takvoj mjeri kao božićne. U njima pronalaze izraz vlastite duše, povijesti i sadašnjosti. Istodobno dopuštaju da ih te pjesme odgajaju, oblikuju. Te su pjesme doista pjesme Božjega naroda koji se u njima prepoznaje, s njima poistovjećuje i upravo njima najbolje izražava svoju vjeru, cjelovito kršćansko vjerovanje, svoje kršćansko opredjeljenje, spremnost nastaviti Isusovo djelo među ljudima i danas.

SVETI NIKOLA

Sv. Nikola jedan je od najomiljenijih kršćanskih svetaca. On je svetac zaštitnik pomoraca, trgovaca, putnika, ribara, zaručnika… i sva djeca radosno iščekuju njegov blagdan.

Draga djeco!
Napišite i pošaljite svoje pismo svetom Nikoli. Slobodno mu recite koliko ste bili dobri i ove godine i kome ste sve pomagali. I, naravno, svoje skromne želje...
… jer priča nam kaže da je sv. Nikola živio u davna vremena u šumi, pored jednog sela gdje su živjela i bogata i siromašna djeca. Bogata su bila jer su imala roditelje koji ih vole, dovoljno hrane i prijatelje. Ali nisu imala igračaka a ni obuće. Samo jedan par čizmica. Ipak su djeca vrijedno svaki dan čistila i pazila svoje čizmice, a na Nikolin imendan bi ih posebno lijepo ulaštila i stavila u prozor. A Nikola bi navečer prolazio i u svaki prozor u kome je bila lijepa čizmica stavio bi jednostavnu drvenu igračku koju je sam napravio. Ali, godine su prolazile i Nikola je bivao sve stariji. Više na svoj imendan nije mogao ići u selo i donositi igračke, a mame nisu htjele da im djeca budu tužna ako ujutro nađu praznu čizmicu. I zato je svaka mama u tom malom selu stavila u čizmicu ono što je našla u kući. Kako su bili siromašni, to su bile jabuke, orasi, bomboni zamotani u šarene papiriće. A djeca su se probudila i bila sretna jer su već imala dovoljno igračaka i slatko ih je razveselilo.

I zato, djeco, svakako navečer uoči blagdana očistite svoje cipelice ili čizmice ili čarape u obliku čizmice i obavezno ih stavite u prozor! I svima vama koji nosite ime Nikola, Nikolina, Niko, Nina, Nikica čestitam imendan!

BOŽIĆNA PŠENICA

Iako danas sadnja božićne pšenice nema ono izvorno značenje, u nama budi sjećanje na djetinjstvo, radost zbog predstojećih blagdana, jača obiteljske vrijednosti i povezanost. Ovo prirodno zelenilo ukras je božićnoga stola, a simbolično predstavlja umiranje i ponovno rađanje prirode.

Božićne pripreme u nekim krajevima počinju i mjesec dana prije samoga blagdana, na dan Sv. Katarine (25. studenoga). Zatim dolaze Sv. Barbara (4. prosinca), Sv. Nikola (6. prosinca) te Sv. Lucija (13. prosinca).

Na dane Sv. Barbare ili Sv. Lucije pučki je običaj sadnja pšenice. Ovo prirodno zelenilo ukras je božićnoga stola, a simbolično predstavlja umiranje i ponovno rađanje prirode, te u kršćanskoj vjeri blagoslov ljetine. U kontinentalnoj Hrvatskoj uz pšenicu se na stol slažu jabuke, orasi i razne sjemenke, a u Dalmaciji naranče i bademi.
Pri sadnji pšenice svakako uključite svoje dijete. Zajedno odaberite lijep keramički ili porculanski tanjurić ili dublju zdjelicu. Zatim pokažite djetetu kako će staviti deblji sloj vate i navlažiti je vodom. Rasporedite pšenicu i stavite tanjurić na sunčano i toplo mjesto. Po potrebi je zalijevajte, ali ne previše (kako vam sjemenke ne bi popljesnivile ili listovi požutjeli). Iako je takav način sadnje vrlo praktičan i na stolu vrlo dekorativan, često je popraćen neugodnim mirisom.
Zato možete pšenicu posaditi i u klasičnu ili manju dekorativnu lončanicu. Možete nabaviti i manje porculanske ili staklene posude koje su vam ostale kao ambalaža pa ih dan prije s djetetom prigodno obojiti. Ujedno pšenicu možete staviti u malo vode preko noći kako bi nabubrila i kasnije uspješno klijala. Sljedećeg dana stavite u posudu zemlju (dva prsta manje od vrha), rasporedite pšenicu po cijeloj površini ili u sredini ostavite prostora ukoliko kasnije želite staviti svijeću. Po njoj rasporedite rahli sloj zemlje i stavite je u prozor, gdje će imati dovoljno svjetla i topline za klijanje.
Ovisno o uzrastu, dijete će s osobitim zadovoljstvom i budnim okom pratiti razvoj i rast pšenice. A na Badnju večer ukrasite je prigodnom svijećom i povežite vrpcom.I tu priči nije kraj! Tek slijedi obiteljsko ukrašavanje božićne jelke i svečanog stola.

POVIJEST BOŽIĆA

Po riječima sv. Augustina: "Bog se počovječio, da se čovjek može pobožanstveniti". Taj jedinstveni povijesni događaj rođenja Boga-čovjeka kršćanski svijet slavi od davnina. Svetkovina je nazvana Božić. Sama riječ Božić umanjenica je riječi Bog i prvotni naziv djeteta Isusa, koji je kasnije prenesen i na sam blagdan njegova rođenja. Značenje riječi Božić kao mali Bog u kršćanstvu poprima umilna značenja: blagi Bog, dobri Bog, bliski Bog - Bog dostupan i pristupačan čovjeku. Tako je svemogući Bog postao djetešce da nas ne prestraši i ne premaši, da nas k sebi privuče i privije. Isus je stoga sveprisutni i bliski Bog. Tako sam naziv Božić podsjeća da je blagdan Božića evanđeoska škola ljudskosti i čovječnosti. Iz njega struje uočljive odlike: pristupačnost, jednostavnost, susretljivost, povjerljivost, skromnost.Božić se do pred konac IV. stoljeća obilježavao 6. siječnja, da bi potom bio premješten na 25. prosinca kako bi se potisnula, još od cara Aurelija (270.-275.) uvedena rimska svetkovina Natalis Solis Invicti, a koja je padala u vrijeme zimske obratnice. Kršćani su vrlo rano taj dan Isusovog rođenja smatrali i početkom nove godine. U razdoblju obnovljenog Zapadnog rimskog carstva gotovo je u čitavoj Europi početak nove godine bio na Božić. I hrvatska božićna pjesma Narodil nam se kralj nebeski sa stihom na tom mladom letu veselimo se upućuje na Božić kao prvi dan nove godine. Tek je 1691. Crkva prihvatila 1. siječnja kao Novu godinu. Kršćanstvo je u potpunosti uspjelo potisnuti rimsku svetkovinu rođenja nepobjedivog sunca, ali nije moglo spriječiti da se mnogo poganskih običaja i rituala iz pretkršćanskog razdoblja po sili inercije zadrži u puku i do današnjih dana - uloga vegetacije, svjetlosti, darova i čestitanja.Svi ti običaji su se vjekovima oblikovali utjecajem raznih naroda i krajeva, pa su po tome zajednički čitavom kršćanskom svijetu, a opet, svaka im je sredina udahnula nešto svoga i tako ih učinila prepoznatljivima.

ADVENT - PRVA NEDJELJA

Advent, došašće - ta riječ budi u svakom kršćanskom srcu posebne osjećaje. Misao nam se vraća na rane mise zornice s adventskim pjesmama u kojima odjekuju misli na navještenje Kristova začeća po anđelu Gabrijelu, na adventske vijence s četiri svijeće kao znaka onog vremena iščekivanja Kristova dolaska (za koje se mislilo da je trajalo 4 tisuće godina), a sve to upućuje na blizinu božićnih blagdana s njihovim posebnim čarom. Sve to pruža kršćanskom doživljavanju više sigurnosti, okriljenosti, svjetla i topline, a i to više u osjećaju iščekivanja i nadanja onog što bi trebalo doći nego u radosti već postignutog. Kršćanska nas vjera potiče da neprestano budemo okrenuti prema budućnosti, uvijek ispunjeni nadom. Krist kao osoba središte je naše nade. A za njega znamo da je već došao, da je već živio, da nam je donio poruku spasenja. No upravo smo u toj poruci doznali da on na svršetku povijesti svakog čovjeka i svekolikog čovječanstva doći i očitovati, ostvariti.Moramo se uvijek nanovo podsjetiti da se čitav svijet nalazi u adventu - došašću. Krist koji je već došao, koji na skriven ali stvaran način živi među nama, opet će sigurno doći; i mi ga očekujemo. Ne očekujemo ga grčevito zbrajajući biblijske brojeve, proizvoljno tumačeći razne događaje, iznuđujući razne poruke i glasove s neba, nego ustrajno radeći i izvršujući svoje zadatke u ovom svijetu, zalažući se za izgradnju Kristova kraljevstva već ovdje. To znači ona budnost o kojoj Krist u evanđelju govori.

ADVENT - DOŠAŠĆE

Na početku smo došašća, adventa, znači na početku nove crkvene godine, ali i u vremenu koje s pravom znači da svijet kao cjelina živi u jednoj povijesti, koja se - znali mi ili ne - kreće prema ponovnom slavnom Kristovu dolasku, prema konačnoj Božjoj pobjedi. Došašće znači također da je svaki čovjek i kršćanin u svojem cjelokupnom životu, a ne samo u ovom vremenu došašća, adventski čovjek, osoba došašća, koja ide ususret Božjem dolasku kroz slobodu, vjeru, nadu i ljubav. Došašće nije neko pusto sjećanje na prošlo, nego ulazak čovjeka vjere, nade i ljubavi u onu stvarnost koja je počela, u povijest svijeta, u koju je Bog sam ušao i učinio je svojom poviješću. Ta je stvarnost i budućnost već u čovjeku skriveno prisutna i ona počinje upravo kroz vjeru. Sadašnjost nosi, kršćanski gledano, već budućnost u sebi, ta je budućnost Božja budućnost, snaga prisutna već u sadašnjosti, ali ne smijemo to u adventu svog života zaboraviti.

Pročitajte više...

TUZLANKA LEJLA MISS BiH

Lijepa Tuzlanka Lejla Adrović nova je Kraljica ljepote Bosne i Hercegovine i predstavljat će našu zemlju na svjetskom izboru koji će se 12. prosinca održati u njemačkom Mannheimu. Odlučio je to stručni ocjenjivački sud na glamuroznom izboru u sarajevskom hotelu “Aqua” gdje je, u finalnoj večeri, pistom prošetalo 20 djevojaka. Prvom pratiljom proglašena je Nataša Savović iz Trebinja, dok je lentu druge pratilje ponijela Snježana Vuković iz Banje Luke. Gledatelji su televotingom odlučili naslov Princeze BiH dodijeliti Melisi Pandži, dok je Princeza šarma Ramiza Seferović.

Izvor informacije: Večernji list

DEMANT UREDA CARLE DEL PONTE

Glavna haška tužiteljica Carla del Ponte nema nikakav dokaz da je "međunarodna zajednica" znala da se priprema masakr u Srebrenici, suprotno onome što je objavio francuski tjednik "Paris Match", izjavio je u petak njezin glasnogovornik Anton Nikiforov.
"To nije točno. Nemamo nikakav dokaz", izjavio je za agenciju France Presse Nikiforov. On je kazao da tekst objavljen u "Paris Matchu" nije tekst kojeg je autorizirala Del Ponte. Pročitaj više...

TKO JE CARLA DEL PONTE?

Carla del Ponte imenovana je za glavnog tužitelja Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodnog kaznenog suda za Ruandu (ICTR) u kolovozu 1999. godine, naslijedivši Luiz Arbur. Rođena 9.veljače 1947. godine u Luganu u Švicarskoj, del Ponte je studirala pravo u Bernu i Genevi, kao i u Velikoj Britaniji. Pravosudni ispit položila je 1972. godine. Po završetku studija, del Ponte se priključila privatnoj odvjetničkoj tvrtki u Luganu, koju je 1975. godine napustila da bi osnovala sopstvenu tvrtku. 1981 godine postavljena je za istražnog suca, a kasnije i javnog tužitelja u kancelariji okružnog tužitelja Lugana. Kao javni tužitelj, del Ponte se bavila slučajevima prevare, trgovine drogom i oružjem, terorizmom i špijunažom. U tom razdoblju, zajedno sa istražnim sucem Giovanniem Falconeom otkrila je veze između švicarskog "pranja novca" i talijanske trgovine drogom u takozvanom "pizza connection" slučaju. Sudac Falcone je nakon tog otkrića poginuo u eksploziji automobila bombe. Del Ponte je imala više sreće, pošto je pola tone eksploziva postavljenih u temelju njezine kuće u Palermu otkriveno na vrijeme, pa planirani atentat nije uspio. Falconeova smrt pojačala je njezinu odlučnost u borbi protiv organiziranog kriminala. Nakon dvije godine provedene na mjestu glavnog tužitelja Švicarske, del Ponte je 1999.godine prešla u ICTY i ICTR kako bi započela rad na slučajevima ratnih zločina. Govoreći o zločinima počinjenim u balkanskim ratovima devedesetih godina, del Ponte je u jednom intervjuu krajem 2001. godine izjavila: "Pravda za žrtve i preživjele zahtjeva sveobuhvatan napor na međunarodnoj i nacionalnoj razini." Ona je ocjenila da je suđenje bivšem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću vrlo važno, ali se zarekla da se neće zaustaviti sve dok svi ključni osumnjičeni za ratne zločine ne budu privedeni pravdi. Del Ponte je razvedena i ima jednog sina.

Izvor podataka: BBC, CNN, Guardian

SREBRENICA JE MOGLA BITI SPAŠENA

Glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte optužila je međunarodnu zajednicu da je znala kako se priprema masakar u Srebrenici, ali da nije ništa učinili da ga spriječi. Del Ponte tvrdi da za to ima neoborive dokaze. Slobodan Milošević, Radovan Karadžić i Ratko Mladić organizirali su napad na Srebrenicu. Predstavnici međunarodne zajednice to su znali, razgovarali su o tome, a ništa nisu učinili da zaustave pokolj. Imam neoborive dokaze za to kazala je Del Ponte u razgovoru za tjednik Paris Match. Pročitaj više...

POZIV DRIJENČANIMA U SLOVENIJI

Pozivam sve Drijenčane u Republici Sloveniji, da se što je moguće prije dogovore oko osnivanja udruge u Republici Sloveniji. Meni osobno (znam da i nekim drugim) mnogo nedosatju zajednički susreti i bar jednom godišnje sastanak, druženje, igranka i zabava kao nekad. Dajte ljudi da se opet organizujemo i da nam bude onako lijepo kao nekad.

BlogAdmin

RIJEČ DVIJE O DRIJENČI

Drijenča je idilično, podmajevičko selo u Tuzlanskom kantonu, nastanjeno isključivo hrvtaskim (katoličkim) stanovništvom. Selo je okruženo vrhovima; Stublićem, Vjetrenikom, Žunovom i Medvjednikom. Između tih uzvisina smještena je Drijenča - pitomo razprostranjeno selo sa deset svojih zaselaka; Bučje, Kulice, Martinovići, Dugonje, Brdo, Brčine, Toljaci, Dalgine, Lučići i Perivoj. Staro je to naselje koje se spominje još u srednjem vijeku. Ovim krajem je prolazio drumski put za Posavinu. Još su nažalost nepročitani arhivski dokumenti o ovim naizgled mirnim dalekim i kao samim sobom zadovoljnim krajem. Drijenču nisu pustile po strani ni manje ni veće seobe stanovništva iz Bosne prema sjeveru i zapadu. Opustjela Drijenča je u 18. stoljeću obnovila svoje lice novim obiteljima iz Žepča od Brčkog, Semberije tuzalnske okolice, i drugih krajeva. U genima ovog naroda upisana je ružna uspomena na kužne bolesti, posebno one s kraja 18. stoljeća. Tada se umiralo u gomilama. Mrtve nije imao tko ni oplakivati. O tome svjedoče, za ovaj mali broj stanovništva, tri kužna groblja. Ali Drijenča se nije dala pokopati. Živjelo se u njoj i dalje. Nije Drijenči jedina veza sa svijetom bio blatnjavi drumski put. Da ona nije bila mjesto dobrog života po dušu i po tijelo zar bi Madžari, kako se pouzdano zna, nekoć tu živjeli u Perivoju i imali svoje groblje. Zar bi Marija Terezija, kako se u Drijenči zna, ostavila povremeno svoj Beč i gradila malu kulu u današnjim Kulicama i jela vruća kruha iz Tuzlanske pekarnice. Vrijeme je uništilo mnogo bivše stvarnosti, ali ostale su uspomene. Narod ne zaboravlja uspomene i na crkve, jako je vezan za Franjevce, koji su nezaobilazni dio povijeti BiH - poznati pod imenom "Ujaci". Predaja kaže da je na Planama bila nekada crkva. Nešto dublje nemože se znati, pa ostajemo na svjedoku koji i danas živi: Fratrova voda ili Fratrovac. Prema popisu stanovništva 1981 godine, Drijenča je brojala 1500 stanovnika, a pred agresiju i rat Drijenča broji oko 300 stanovnika. Rat je pokazao da Drijenčani vole svoju Drijenču iznad svega. Više od 50 mladića se odmah vratilo iz inozemstva sa oružjem kupljenim vlastitim novcem, braniti svoju djedovinu. Oni koji to nisu mogli organizirali su se u razna udruženja i svesrdno pomagali Drijenči. Tako je i Hrvatsko iseljeničko društvo Drijenča okupilo sve Drijenčane u Republici Sloveniji.

* * * * * * * * * *

PREMA PISANJU LISTA SVJETLO RIJEČI BR. 52-53/87 I PISANJU VEČERNJEGA LISTA BR. 10447/92

BlogAdmin

BAJRAM SERIF, MUBAREK OLSUN

ZVANIČNI REZULTATI IZBORA

Zvanični rezultati izbora objavljeni od Centralne izborne komisije 02.10.2006 u 21:00 sati:

Za predsjedništvo ispred Bošnjačkog naroda: Haris Silajdzić 62.10 % Stranke za BiH, Sulejman Tihić 28 % Stranka demokratske akcije, Mirnes Ajanović 8.27 % Bosanske patriotske stranke (BOOS). Za predsjedništvo ispred Hrvatskog naroda: Željko Komšić 40 % Socijaldemokratska partija, Ivo Miro Jović 25.11 % Hrvatska demokratska stranka, Božo Ljubić 17.81 % Hrvatska demokratska stranka "1990". Za predsjedništvo iz Srpskog naroda: Pobijedio je Nebojša Radmanović iz stranke SNSD.
Odziv birača na izbore je sledeći: U Federaciji 53.93 %. U Republici Srpskoj 56.11 %. U Distriktu Brčko 45.76 %. Ukupan odziv birača u BiH 54.48 %. Zvanični rezultati izbora u Drijenči

Izvor podataka: Humci.net

TKO JE ŽELJKO KOMŠIĆ?

Željko Komšić je diplomirani pravnik rođen 1964 godine, nosilac Zlatnog ljiljana. Obavljao je funkciju vijećnika u OV Novo Sarajevo i Gradskom vijeću. Načelnik Općine bio je u periodu 2000-2001. g. nakon čega je imenovan za ambasadora BiH u SRJ. Prije nego što je postao načelnik Općine Novo Sarajevo obavljao je funkciju zamjenika gradonačelnika Grada Sarajeva.

KOMŠIĆ POBIJEDIO ZAHVALJUJUĆI GLASOVIMA TUZLAKA

Iz Izbornog stožera ŽOSDP BiH Tuzla navode da je definitivno jasno da je Željko Komšić dobio najviše glasova u Tuzlanskoj županiji i time pobijedio Ivu Miru Jovića, kandidata HDZ-a za hrvatskog člana Predsjedništva.Prema informacijama Općinskog izbornog povjerenstva Tuzla, koje završava postizborni posao, na osnovu 70 posto prebrojanih glasačkih listića za Predsjedništvo BiH, kandidat Stranke za BiH Haris Silajdžić dobio je najviše glasova. Drugi po broju glasova je Željko Komšić, kandidat SDP-a, treći Mirnes Ajanović, kandidat Patriotskog bloka BOSS - SDU i četvrti Sulejman Tihić, kandidat SDABiH. Glasnogovornik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Bosne i Hercegovine Mišo Relota izjavio je u ponedjeljak Agenciji FENA da je Željko Komšić, kandidat SDPa- BiH, "glasovima nehrvata" izabran za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. "Gledajući hrvatsko biračko tijelo, Ivo Miro Jović pobijedio je protukandidate", izjavio je Relota. U Republici Srpskoj prebrojano je 40 posto glasova iz 35 općina. Za kandidata SNSD-a Nebojšu Radmanovića glasovalo je 56,25 posto birača, za kandidata SDS-a Mladena Bosića 23,38 posto, a za kandidata NS Radom za boljitak Ranka Bakića 3,18 posto.

Izvor podataka: NACIONAL

KARDINAL VINKO PULJIĆ O SUŽIVOTU U BiH

NE DOPUSTIMO DA NAS DRUGI DIJELE, REKAO JE KARDINAL msgr. VINKO PULJIĆ ZA RADIO POSTAJU MIR U MEĐUGORJU

Zajedno nam je živjeti Govoreći o Bosni i Hercegovini kao multietičnom, multikulturalnom, multireligijskom društvu i napetostima između pojedinih religija, kardinal je kazao: Mi u BiH moramo shvatiti kako sami moramo graditi svoju kuću. Ne možemo očekivati da nam netko kapu kroji, a da ništa ne pridonesemo. Mi u BiH moramo ozbiljnije poraditi na uvažavanju jedni drugih i na stvaranju jednakopravnosti, na mogućnosti poštivanja u javnosti jedni drugih, i tu je temelj dijaloga. Moramo naći put kako zajedno živjeti uvažavajući jedni druge. U prvom redu da mi kod kuće moramo ozbiljno shvatiti kako u strukturama moramo imati jednaka prava i kad je u pitanju gradnja crkava i džamija. Kad su u pitanju sve te strukture po zakonu, da to bude jednako. Drugo, kad je u pitanju naš međusobni odnos moramo uvažavati tu jednakopravnost, poštivanje, i ne može se govoriti o svojoj vjeri napadajući drugu. To je nezamislivo, to je kontra dijaloga. Ako se netko iskreno Bogu moli, taj neće raditi protiv drugog. Mi možemo biti jedna paradigma za ujedinjenu Europu, a i paradigma za cijeli svijet, u jednom fer odnosu, poštivanju, traženju općeg dobra. Često su došle isforsirane reakcije, ne iz pročitanoga ili saznanja, nego je trend takav, kampanjski napadati. Prije reakcije treba promisliti, jer mi trebamo zajedno živjeti. Pročitajte više...

Tekst: Večernji list

Foto: www.citluk.ba

BiH KAO JEDINSTVENA DRŽAVA

PRILIKOM POTPISIVANJA SPORAZUMA O POSEBNIM ODNOSIMA IZMEĐU SRBIJE I R. SRPSKE, PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE STJEPAN MESIĆ JE ZA HINU IZJAVIO SLJEDEĆE:

Potpisivanje sporazuma o uspostavljanju posebnih odnosa između Republike Srbije i Republike Srpske, jednoga od dva entiteta u sklopu suverene i međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine, potez je koji bi mogao imati dugoročne negativne posljedice za stabilnost ne samo BiH, nego i šire regije, izjavio je u utorak Predsjednik Republike Stjepan Mesić.

Republika Hrvatska uvijek je naglašavala kako je njezin vitalni interes održavanje Bosne i Hercegovine kao jedinstvene države koja će funkcionirati u skladu s osnovnim načelima demokracije i vladavine prava, navodi se u priopćenju Ureda Predsjednika objavljenom povodom potpisivanja sporazuma o posebnim odnosima Beograda i Banja Luke. "Također smo nebrojeno puta upozoravali na to da entiteti u BiH nisu države, niti je prihvatljivo da se ponašaju kao države, ili para-države", rekao je Mesić. "Sporazumi susjednih država o posebnim odnosima s entitetima u BiH u skladu su, formalno gledano, sa slovom Daytonskih sporazuma, ali ni najmanje nisu u skladu s duhom vremena u kojemu živimo", naglasio je hrvatski predsjednik.

"Svjesna potrebe jačanja BiH kao jedinstvene države u kojoj će pripadnici sva tri konstitutivna naroda biti ravnopravni na cijelom državnom području, Republika Hrvatska nikada nije sklapala sporazum o posebnim odnosima s Federcijom BiH", dodaje se u Mesićevoj izjavi. Pročitajte više

"MIROTVORAC" RATNI ZLOČINAC

Haaški sud (ICTY) jučer je na 27 godina zatvora osudio Momčila Krajišnika, bivšeg predsjednika Skupštine Republike Srpske. Krajišnik je osuđen za zločine protiv čovječnosti, ali je oslobođen optužaba za genocid. Tužitelji su tražili doživotnu robiju, a obrana oslobađajuću presudu. Krajišnik je najviše rangirani politički vođa bosanskih Srba koji je ICTY dosada osudio za zločine u BiH. Šest i pol godina koje je proveo u pritvoru bit će mu uračunano u služenje kazne. Krajišnik je proglašen krivim za progone, istrebljenja, ubojstva, deportacije i prisilno premještanje nesrpskog stanovništva tijekom rata u BiH. Taj "mirotvorac" i novodobni kartograf je bio promoter politike četničkog vožda Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića te Srpske akademije znanosti i umjetnosti. Ista ta politika je pored svega navedenoga u optužnici, ubila sedam mladih momaka iz Drijenče, koji bi za sigurno, da nije bilo takve politike sada bili živi. Taj okorjeli ratni zločinac je svojom "mirotvornom" politikom srušio crkvu sv. Antuna Padovanskog u Drijenči i nanio velike patnje i nevolje brojnim stanovnicima Drijenče. Pročitajte više

BlogAdmin

RAMAZAN 2006

SVIM VJERNICIMA ISLAMSKE VJEROIZPOVIJEDI, NEKA SU SRETNI I UGODNI NASTUPAJUĆI MUBAREK RAMAZANSKI DANI

BlogAdmin

IZBORI 2006

VIŠE O OPĆIM IZBORIMA 2006

CENTRALNA IZBORNA KOMISIJA

IZBORNI REZULTATI U BiH

IZBORNI REZULTATI U DRIJENČI

DRIJENČANI KAO NAROD

KAKVI SU DRIJENČANI KAO NAROD?

Jedini mogući odgovori:

D obar (prijatelja ugoste, neprijatelju oproste)
R adišan (žive isključivo od svoga truda i rada) .
.I .skren (što misle to i kažu, nikad ne lažu)
J unački (povijest je to već davno pokazala)
E vropski (više ih u Evropskoj uniji nego u Drijenči)

N asmijan (nasmijan i kad mu je teško i kad mu nije lako)

Č astan i čestit (tuđe neće, svoje vole i žestoko brane)

A ntiratni (ratove nikad ne započinju ali u njima pobjeđuju)

.

SRETAN SAM I PONOSAN ŠTO SAM DIJETE TOGA NARODA

DRIJENČA META TERORISTA

DRIJENČA RAJ NA ZEMLJI

Fotografija je snimljena sa mjesta odakle su srpski agresori 1992 godine gađali župnu crkvu sv. Antuna Padovanskog u Drijenči. Očajni, ljuti i bijesni što im mladi i hrabri te skromno naoružani Hrvatski bojovnici, nisu dozvolili prijeći rijeku Šibošnicu i ukoračiti smrdljivom četničkom čizmom u Drijenču. Pijani odmetnici su ničim izazvani crkvu gađali sa nekoliko projektila. Tom prilikom je crkva pretrpjela teška oštećenja, odvajanje zvonika od crkve, pucanje zidova te poremećaj same statike objekta. Srećom ljudskih žrtava nije bilo. Od 1997. do 1999. god. na istom mjestu, na temeljima stare oštećene crkve, sagrađena je nova župna crkva, još veća i još ljepša. Na slici su vidljivi zaseoci; Martinovići desno, zaseok Brdo dolje i planina Majevica lijevo. Zar vam sve ovo što vidite na uvećanoj slici ne liči na raj na zemlji?

Tekst: BlogAdmin - Foto: Niko Kešina

FORMIRANJE OPĆINE ČELIĆ

ČELIĆ

1991. godine opština Lopare u čijem je ѕaѕtavu bila teritorija današnje općine Čelić priѕtupila je tzv. paradržavnoj zajednici Srpѕke autonomne oblaѕti Semberije i Majevice. Tim činom jaѕno je dato do znanja šta ѕe dalje namjerava uraditi. Privremena ѕkupština koju ѕu ѕačinjavali odbornici Bošnjackog i Hrvatѕkog naroda kao i predѕjednici Savjeta i Skupština mjeѕnih zajednica, 02. novembra 1991. godine donijela je Odluku o raѕpiѕivanju referenduma za izdvajanje iz Skupštine opštine Lopare i SAO Semberije i Majevice po mjeѕnim zajednicama; Koraj, Čelić, Ratkovići, Brnjik, Vražići, Velino Selo, Sitari, Donji Humci, Gornji Humci, Nahvioci, Šibošnica i Drijenča. Referendum je održan 17. i 18. novembra 1991. godine. Rezultat referenduma je pokazao da je narod bio odlučan i takoreći jednoglaѕno ѕa preko 99% izjaѕnio ѕe za izdvajanje iz opštine Lopare i formiranje općine Čelić. Rezultati referenduma doѕtavljeni ѕu Vladi i Skupštini R BiH. Nakon referenduma priѕtupilo ѕe izradi Elaborata o ekonomѕkoj opravdanoѕti formiranja općine Čelić. Na čelu tima za izradu Elaborata bio je rahmetli mr. Abdulah Kovačević, intelektualac ovog podneblja, pjeѕnik i ekonomiѕta. To je bio razlog da ѕrpѕki ekѕtremiѕti ѕa Jugo-vojѕkom mučki likvidiraju Abdulaha Kovačevića 29. novembra 1991. godine. Izmaѕakrirano Abdulahovo tijelo bila je poѕljednja opomena našem narodu pred buru zla koje dolazi. Zahvaljujući aktiviѕtima pripadnika Patriotѕke lige, oѕujećene ѕu ideje agreѕora, organizovan je narod i ѕtalo ѕe u odbranu vjekovnih ognjišta. Tokom ratnih dejѕtava mi ѕmo uz pomoć ѕvojih boraca i ovdje priѕutnih odbranili ѕva naѕelja izuzev Koraja iz kojeg je protjerano ѕtanovništvo 15. juna 1992 . godine. U odbrani ovih proѕtora mnogi naši borci dali ѕu živote, mnogi oѕtali invalidi rata i to im nikada ne možemo niti ѕmijemo zaboraviti. Ratno Predѕjedništvo općine Čelić ѕe ѕtavilo u odbranu i uѕpoѕtavi civilne vlaѕti i života na ovom području. U tom ratnom periodu, Predѕjedništvo R BiH je 10. marta 1994 . godine donijelo Uredbu ѕa zakonѕkom ѕnagom o obrazovanju općine Čelić.
Tekst: Čelić essence - Foto: Abdulahova avlija

ŽUPNA CRKVA U DRIJENČI

Nova župna crkva sv. Antuna Padovanskog. Od 1997. do 1999. god. na istom mjestu, na temeljima stare oštećene crkve, sagrađena je nova župna crkva, još veća i još ljepša.

Foto: Drijenča-net

TRAGOVI RATA

SLIKE GOVORE SVE

Foto: Niko Kešina

GRANATIRANJE CRKVE

*******************************************

Župna crkva sv. Antuna Padovanskog, prije i poslije srpske agresije na Drijenču.

Crkva je izgrađena 1970. godine. Pogodili su je s više granata (posebice tijekom svibnja 1992. godine) pripadnici srpskih snaga s obližnjih svojih položaja, uslijed čega su popucali zidovi, a toranj se odvojio od crkve. Crkva je potresena u temeljima, pa je poremećena i statika objekta.

Tekst: BlogAdmin - Foto: Drijenča-net

SPOMEN OBILJEŽJE

Spomen obilježje palim braniteljima Drijenče, poginulim od 1992 do 1995 godine. Njih sedam je braneći Drijenču, branilo Bosnu i Hecegovinu te za slobodu i cjelovitost domovine na njen oltar položilo svoje mlade živote.

NEKA IM JE VJEČNA SLAVA I HVALA

_____________________________

.

BOŽIĆ MATO

BRČINA BLAŠKO

BRČINA PETAR

KIKIĆ BLAŠKO

LUČIĆ MARKO

TOMIĆ BLAŠKO

TOMIĆ NIKO

__________________________
Foto: Drijenča-net

PJESMA RODNOM SELU

Moja je ostala mladost,

u žitima tvojim,

al' djetinjstvo još uvijek živi,

u sjećanima mojim.

Ja odoh iz tebe,

al' ti nerekoh zbogom,

i nikad ti neću reći,

jer ja čeznem za tobom.

Sudbina me odnijela,

daleko od tebe,

al' sjećanja u meni žive,

ja u njima prepoznajem sebe.

Još me ponekad iz sna,

škripa kolijevke budi,

u kojoj me majka ljujlja,

i svoje mi mlijeko nudi.

Sa tvojih škrtih polja,

gromka se pjesma čuje,

u hladu pod starom krškom,

kosac svoju kosu kuje.

Rijeka moje mladosti,

kroz tebe tiho teče,

i potoci mojih snova,

presahnuti nikada neće.

Tekst i fotografija: Niko Kešina

GOSPODARSKE PRILIKE

SPOMENIK POGINULIM BRANITELJIMA DRIJENČE 1992-1995

U upravno - administrativnom pogledu Drijenča je do zadnjeg rata, po nekom čudnom ključu, bila jedino selo nastanjeno hrvatskim i katoličkim stanovništvom koje je pripadalo općini Lopare i, kao takva, uvijek bila na margini društvenih i političkih zbivanja što se itekako odrazilo i na ekonomskom području, posebno u pitanju infrastrukture. Bilo je nemoguće ostvariti ikakav napredak pa je veliki dio radno sposobne populacije odlučio potražiti bolji život izvan granica domovine, najčešće u zemljama zapadne Europe, budući da ostanak u Drijenči i bavljenje stočarstvom i poljoprivredom nije obećavalo perspektivu. Emigracija je postala još intenzivnija kad je već bilo evidentno da Bosni i Hercegovini neizbježno prijete ratne strahote. U ratu je Drijenča bila crta razdvajanja i obrambeni zid iza kojega je stajala Tuzla koju bi bilo gotovo nemoguće obraniti ukoliko bi taj zid bio probijen. Stoga je gotovo cijelo vrijeme bila na udaru i pretrpjela poprilična razaranja, a za nju su sedmorica Drijenčana – vojnika i živote dali. Civilnih žrtava, na sreću, nije bilo. Nakon rata Drijenča je pripala općini Čelić, opet kao jedino katoličko i hrvatsko selo, a njezin položaj ni sada nije puno bolji od onog predratnog. To je potaknulo novi val iseljavanja, posebno stanovništva mlađe dobi. Tako je od 1.984 stanovnika, koliko ih je bilo prema popisu iz 1991. godine, ostalo jedva 600, a i taj se broj iz dana u dan smanjuje, kako zbog novih iseljavanja tako i zbog većeg broja umrlih nego rođenih.

Izvor podataka: Svjetlo riječi - Autor teksta: Leon Kikić - Foto: Niko Kešina

ZASEOCI I BOROJ STANOVNIKA

MJESEC NA NEBU IZNAD DRIJENČE

Kao da je netko dobro zažmirio i po sjeveroistočnim obroncima Majevice, po njezinim brežuljcima i dolinama, rasuo tristotinjak kuća raspoređenih u deset zaselaka koji se zovu; Kulice, Martinovići, Dugonje, Brdo, Lučići, Dalgine, Toljaci, Brčine, Perivoj i Bučje, koji čine selo Drijenču i istoimenu župu Sv. Ante Padovanskog. Područje koje pripada župi vrlo je prostrano, a njezini su zaseoci razbacani po kosama i stranama oko rječice Drenačice. Navodno je, prema legendi, Drijenča nekad bila mala i sva pored puta, ali su se mještani odande preselili u okolne šume kako bi izbjegli pritisak i kontrolu čitluk-sahibija. Što se tiče broja stanovnika, on je kroz povijest varirao. O tome imamo više pisanih izviješća u franjevačkim kronikama i šematizmima. Tako biskup fra Pavao Dragičević u svom izviješću navodi da godine 1742. župi Soli pripada i selo Drijenča koja ima sedam katoličkih kuća (kuća podrazumijeva jednu porodicu a više obitelji) i 104 katolika, od kojih je 75 odraslih osoba i 29 djece koja se još ne pričešćuju. Apostolski vikar fra Marijan Bogdanović navodi podatak da 1768. godine Drijanča, koja pripada župi Soli, ima 25 katoličkih kuća i 239 katolika, dok prema popisu fra Augustina Miletića iz 1813. u Drijenči ima 38 kuća i 326 katolika. U šematizmu provincije Bosne Srebrene za 1856. godinu Drijenča pripada župi Breške i broji 49 katoličkih obitelji i 331 člana, a već 1877. ima 60 obitelji i 480 katolika. Prema šematizmu za 1932. Drijenča broji 911 katolika, a 1959. je imala 1. 251 katolika. Dana 12. lipnja 1986. utemeljena je odvajanjem od župe Breške nova župa sv. Ante Padovanskog u Drijenči i dana na upravljanje franjevcima Bosne Srebrene.

Izvor podataka: Svjetlo riječi - Autor teksta: Leon Kikić - Foto: Niko Kešina

GEOGRAFSKI POLOŽAJ DRIJENČE

GRB OPĆINE ČELIĆ

Drijenča je udaljena od Tuzle oko 25 km i pripada općini Čelić. Do Drijenče vode dva podjednako loša puta: jedan preko Brežaka i Obodnice, a drugi preko Doknja i Šibošnice. Ipak, kada se do nje dođe, teško se može ostati ravnodušnim zbog doživljaja mira i ljepote netaknute prirode koja, kako to na jednom mjestu lijepo kaže Pascal Bruckner, utjelovljuje neku pravilnost, neki sklad koji dokidaju kaos i samovolju metropola, ma o kojem se godišnjem dobu radilo. Ipak, osobita je u jesen kad svaki list svira svoju melodiju i boji svoju boju.

Izvor podataka: Svjetlo riječi - Autor teksta: Leon Kikić - fotografija grba: www.celic.ba

KRATKA POVIJEST DRIJENČE

Arheološka istraživanja ovoga i okolnih područja pokazala su da je prostor Drijenče bio naseljen još u mlađem kamenom dobu, premda danas nema vidljivih spomenika iz tako daleke prošlosti. Tek je srednji vijek iza sebe ostavio vidljive dokaze da se Drijenča prostirala po teritoriju koji zauzima i danas. Tako se na kosi iznad Perivoja nalazi srednjovjekovna nekropola Grobljice s nekoliko stećaka na kojima su grubo uklesani znakovi križa, mača ili polumjeseca. Također se između Drijenče i Nahvioca, na lokalitetu zvanom Nišan, nalazi staro groblje s grobovima obilježenim stupovima na kojima se nalaze križevi. Staro je naselje vjerojatno propalo pojavom kuge od koje je selo potpuno stradalo, a obnovili su ga najvjerojatnije došljaci iz okolice Žepča. Danas se zna za tri kužna katolička groblja u Drijenči.

Izvor podataka: Svjetlo riječi - Autor teksta: Leon Kikić - Foto: Niko Kešina